Početna / Komentari / Gost komentator / KOMENTAR MILE LASIĆA: Zašto je Ivo Josipović i moj izbor?

KOMENTAR MILE LASIĆA: Zašto je Ivo Josipović i moj izbor?

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo josipović je bio moj izbor i na predsjedničkim izborima prije četiri godine i opet je, na aktualnim izborima, koji drugi krug imaju 11. siječnja 2015. godine. Pri tomu podržavam ono zašto se dr. Josipović principijelno bori, pa ako i s promjenjivim uspjehom.

josipović-fb-1

Mile_Lasic_piseZapravo bih predsjednika poput njega poželio i mojoj zemlji, Bosni i Hercegovini, ali u zemlji kava je BiH i u politici i javnom životu dominiraju jednodimenzionalni i zarobljeni umovi, koji su u vlasti pohlepe i gramzivosti, ideologija i politika isključivosti i podjela, ili potiranja identiteta, čime su automatski protivnici otvorenog društva, europeiziranih i kosmpolitiziranih narativa i politika.

Preciznije govoreći, Ivo Josipović je i moj izbor upravo iz razloga koje je objasnio u blistavim odgovorima na pitanja Danice Ramljak (vidjeti, Intervju tjedna: Ivo Josipović: ”Gospođa Grabar Kitarović brani jedan propali sustav”, 26. prosinca 2014, www.autograf.hr). Nema potrebe u današnja elektronska umrežena vremena prepričavati njegove odgovore, koga zanimaju neka ih potraži

S predsjednikom Ivom Josipovićem sam samo jednom bio na kavi u jednom mostarskom hotelu. Htio je jednostavno popiti kavu s Mostarcima sviju političkih i kulturoloških orijentacija, pa i različitih nacionalnosti. Odmah je napadnut iz sarajevskih političkih i medijskih kuhinja da se nije susreo ni s jednim Bošnjakom, mada su u razgovoru u kojemu sam i ja sudjelovao nazočila dvojica – jedan s Univerziteta Džemal Bijedić, a drugi iz političkog života Mostara.

Zapravo, naše virtualno poznanstvo je  započelo nešto ranije: morao sam slijedom poštovanja struke i savjesti braniti javno pred FTV-kamerama dr. Josipovića koji, navodno nije razumio prilike u BiH, te je blago upozorio kako nema nikakva smisla formirati tzv. platformašku vlast kako su je veliki meštri laži i prijevara nakanili uspostaviti. Ja sam o ovim opasnostima progovorio već bio u nizu javnih nastupa, pa sam dobio osobno mail poruku od dr. Josipovića.

Dakle, samo iz razloga ”nužne obrane“ i Josipovićeve i moje osobnosti pročitao sam na insceniranoj pro-platformaškoj emisji na FTV-u, 20. siječnja 2011. godine, sljedeću poruku:

”Poštovani gospodine Lasiću, hvala Vam na podršci i sjajnom tekstu. Potpuno ste točno prepoznali intenciju dokumenta premijerke Kosor i mene. Vrlo smo pažljivo radili na tekstu da jasno damo na znanje kako nam je suverenitet i cjelovitost BiH temeljni postulat. S druge strane, prijateljski smo zaželjeli da vlast u BiH bude efikasna i pravedna, da vodi u europsku budućnost. No, u multietničkim državama to je moguće samo ako svi narodi pravedno participiraju u vlasti. Srdačno i s poštovanjem, Ivo Josipović.“

Kad je predsjednik RH početkom prosinca o.g. gostovao kod nas na FF-u Sveučilišta u Mostaru, nazvao sam u jutarnjem programu N1 njegove protukandidate “političkim pripravnicima”, a njega mudrim i s elementima državničke stature, jer i nije formalno došao u BiH u izbornu kampanju (kao dvoje od troje njegovih protukandidata), nego u državni posjet (Mostar, Široki Brijeg, Livno). Usput kazano, na Filozofskom fakultetu Sve-Mo je održao brilijantno predavanje na temu “Vanjska i sigurnosna politika Republike Hrvatske”. Posebice prigodom odgovora na studentska pitanja (prosvjedi branitelja, Brozove i druge biste u Uredu predsjednika RH, ili suspendirano pokroviteljstvo RH nad pomenom u Bleiburgu …) demonstrirao je i izvanredno visoko profiliranu poziciju uvjerenog Europejca i antifašiste.

Osobno sam ga zamolio u prepunom amfitetaru na FF-u da pojasni: 1) navod iz intervjua HMS-u o više od 1,1 milijun građana BiH koji imaju i državljanstvo RH, 2) i fenomen nužnosti tzv. retrospektivne europeizacije u RH-u (dakle, naknadne europeizacije, jer je očigledno kako nekim centrima konzervativne moći, koje nisu valjda od KC-a amnestirane za  “grijeh struktura”, ni formalno-pravno unošenje europskog zakonodavstva u hrvatsko zakonodavstvo nije pomoglo da promijene kulturološko-političke kodove, ili ih makar preispitaju. Pri tomu sam ponovio ocjenu izrečenu pred kamerama N1 o “političkim pripravnicima i državniku”.

Razlozi za ovu moju rekaciju bili su, dakle, primarno kulturološke naravi. U osnovi leže u procjeni kako je uoči drugoga izbornog kruga nužno posvjedočiti kako i u Mostaru i u Bosni i Hercegovini ne egzistiraju samo ljudi ”zarobljenog uma“, slijepi sljedbenici desnih, ultra konzervativnih, i tobož ljevičarskih, u osnovi ultrakonzervativnih demagoških ideologija, dakle obiju političkih opcija koje je pregazilo vrijeme, nego i slobodni ljudi koji se ćute Europejcima i kozmopolitama, pa se raduju boljitku u susjedstvu koje svjedoči o pomaku ka otvorenom i europeiziranom društvu.

Po mojemu sudu, naime, u Republici Hrvatsko je upravo povodom predsjedničkih izbora došlo do sraza ideologija i politika podjela, na jednoj, i europeizacije i kosmpolitizacije, na drugoj strani. Sve to govori, dakako, o nužnosti tzv. retrospektivne europeizacije, jer nije bilo dovoljno samo formalno preuzeti pravnu stečevinu EU (”acquis“) u vlastito zakonodavstvo, a zaboraviti i na nužnost promijene u političkoj kulturi i javnim politikama, sukladno preuzetim obvezama.

Ovu vrstu očekivanja je moguće, dakako, povezivati i s imenom i programom Ive Josipovića, ali i s imenom Kolinde Grabar Kitarović  Pri čemu bi, zapravo, Josipovićeva preostala protu-kandidatkinja mogla – temeljem njezina curriculuma – biti nositelj moderne konzervativne političke ideje i opcije, da nije nekih nedovoljno transparanentih momenata u njezinom životopisu, ili da nije tijekom izbora već napravila nedozvoljene ustupke ”jastrebovima“ unutar političkog bloka koji ju je iz nevolje isturio naprijed kao vlastitu kandidatkinju, u nedostatku izbora vjerodostojnih kandidata ili kandidatkinja s obzirom da je HDZ stranka koja je i de facto i de iure na optuženičkoj klupi.

Posebice je prijeporno, pak, što je konzervativna kandidatkinja za predsjednicu RH tijekom predizborne kampanje posve suvišno govorila o ”rehabilitaciji“ umirovljenih generala, zaboravljajući da su bili svojedobno spremni na puč.

Najgore je po njezino profiliranje kao moderne konzervativke, što su je određeni krugovi u njezinom okruženju upregli u ”ideologiju razvalina“ i politiku  ”građanskih ratova sjećanja“, te time udaljili od izbornoga programa okrenutog budućnosti.

Ma koliko mali broj građana BiH izlazio na izbore u susjednoj Hrvatskoj, svi su izbori a posebice ovi koji su izbori između daljnje europeizacije i potonuća u prošlost dioba, važni  i za građane Hrvatske i za građane sviju identiteta u Bosni i Hercegovini, pri čemu ne treba zaboravljati da njih više od 1,1 milijun koristi posve legalno i legitimno institut dvojnog državljanstva.

Od toga, pak, da li Hrvatskom upravljaju oni koji siju primordijalističku rodoljubivu maglu i par excellence antieuropejsko razumijevanje ”hrvatstva“ isključivo kao etničkog momenta u raznobojnoj paleti identiteta, ili pak oni koji Hrvatsku razumijevaju kao političku zajednicu složenih ili višestrukih identiteta, i dio Europske unije, ovisi ne samo kvaliteta života i pravac razvoja u Hrvatskoj, nego i u okruženju.

Radi se o tomu, u konačnici, da je uspjeh ili neuspjeh procesa europeizacije javnih narativa i politika ujedno i ogledna laboratorija za ono što slijedi u okruženju, i u BiH, te hoće li BiH završiti u bespućima ili pronaći put ka EU.

Nema pak nikakvih dvojbi, ostane li BiH izvan EU, ostat će za svagda i na zemljopisnoj i na političkoj karti stroga periferija, zarobljena u logiku dioba i strahova, bez ikakve šanse za kosmpolitizaciju identiteta putem europeizacije javnih narativa i politika a što nam pak jamči politika predsjednika Ive Josipovića.

 

Piše: Prof. dr. Mile Lasić, Sveučilište u Mostaru

Izvor: predsjednicki-izbori.hr

Ostavite komentar

comments