Početna / Komentari / Gost komentator / KOMENTAR VIŠESLAVA RAOSA: Programi kandidata – Čekamo još mnoge odgovore

KOMENTAR VIŠESLAVA RAOSA: Programi kandidata – Čekamo još mnoge odgovore

viselav raos

Od četvero kandidata, Grabar Kitarović i Josipović pokazuju najviše ozbiljnosti i usredotočenosti na stvarne, Ustavom propisane, ovlasti Predsjednika, dok programi Kujundžića i Sinčića djeluju poput izbornih programa na parlamentarnim izborima.

Nakon što jeDržavno izborno povjerenstvo službeno potvrdilo kandidaturu četvero osoba za mjesto državnog poglavara u našoj zemlji, javnost je na uvid dobila i njihove izborne programe. U njima se progovara o pregršt tema, od kojih mnoge nisu izravno povezane s Ustavom definiranim ovlastima Predsjednika , no pokazuju želju pojedinih kandidata za iniciranjem (ustavnih) reformi šireg opsega. Na ovom mjestu pokušat ćemo u kratkim crtama predstaviti glavne naznake programa svo četvero kandidata, prema tematskim područjima.

Vanjska politika

Vanjska politika svakako predstavlja jednu od političkih domena u kojima Predsjednik Republike ima jasne ustavne ovlasti i može aktivno sudjelovati. Ivo Josipović članstvo u EU i NATO-u vidi kao okosnice hrvatske vanjske politike, a diplomaciju prvenstveno shvaća kao sredstvo promicanja gospodarskih i energetskih interesa zemlje.

Što se tiče susjednih zemalja, Josipović se zalaže za politiku otvorenih vrata prema postjugoslavenskim zemljama izvan EU, ali i ističe snažnije povezivanje s Mediteranom i Višegradskom skupinom.

Kolinda Grabar Kitarović u svome programu ističe jačanje strateških partnerstava unutar EU i NATO-a, kao i odgovornost Hrvatske za europeizaciju jugoistoka Europe. Posebno se ističe važnost rješavanja ustavne krize u BiH putem donošenja novog ustava, kao i snaženje veza s dijasporom.

Milan Kujundžić naglašava kako EU vidi kao zajednicu neovisnih država, utemeljeno na kršćanskim vrednotama te ističe kako to mora biti polazna točka daljnje suradnje i integracije. Slično Josipoviću, i on ističe jačanje sveza sa Srednjom Europom i Sredozemljem.

Ivan Vilibor Sinčić , nasuprot svim ostalim kandidatima, zalaže se za izlazak iz EU i NATO-a te okretanje politici neutralnosti.

Sigurnosna politika

Uz vanjsku, sigurnosna politika predstavlja domenu u kojoj državni poglavar prema ustavnim ovlastima ima pravo djelovati i zajedno s premijerom kreirati političke sadržaje.

Ivo Josipović u poglavlju svojeg programa naslovljenom ”Obrana i nacionalna sigurnost” stavlja naglasak na preustroj oružanih snaga, kao i na daljnje sudjelovanje pripadnika oružanih snaga u misiju u Afganistanu, kao i drugim misijama NATO-a i EU. Ističu se i organizirani kriminal i međunarodni terorizam kao snažne ugroze nacionalnoj sigurnost zemlje.

Kolinda Grabar KItarović u svojem programu govori o potrebi fleksibilnog i integriranog sustava nacionalne sigurnosti, kao i o gospodarskoj komponenti nacionalne sigurnosti. Također se podcrtava važnost preustroja oružanih snaga i revizija temeljnih strateških dokumenata koji su ocijenjeni kao zastarjeli. U okvire sigurnosne politike Grabar Kitarović ugradila je i inicijativu za suočavanje s nedemokratskom prošlošću, kao i demografski oporavak kao komponentu nacionalne sigurnosti.

Milan Kujundžić naglašava u svojem programu Predsjednikovu ulogu u ravnanju sigurnosno-obavještajne zajednice u svrhu sprječavanja ugroza za ustavni poredak. Uz to se ističe i potreba modernizacije vojnih kapaciteta, kao i spremnost za sudjelovanje u mirovnim misijama diljem svijeta.

Ivan Vilibor Sinčić ne ističe posebno sigurnosnu politiku izvan vanjske politike, no u kontekstu sigurnosnih pitanja stavlja naglasak na borbu protiv korupcije i na proces lustracije, pod kojom on ne podrazumijeva bavljenje kadrovima iz bivšeg političkog sustava, već dužnosnicima za koje smatra da su loše upravljali državnom imovinom.

Politički sustav

Za razliku od Kolinde Grabar Kitarović koja smatra da su postojeće ustavne ovlasti Predsjednika dovoljne, no dosada neadekvatno korištene, Ivo Josipović, Milan Kujundžić i Ivan Vilibor Sinčić zalažu se za opsežne ustavne promjene, tj. donošenje novog ustavnog akta.

Josipović svoj novi ustavni dokument smatra velikom političkom reformom koja bi trebala rezultirati uspostavom ”Druge Republike”, dok Milan Kujundžić govori o ”Novoj Hrvatskoj”.

Sva trojica kandidata zalažu se za teritorijalni preustroj, odnosno okrupnjavanje postojećih županija u pet do osam regija, uz posljedično prenošenje ovlasti s nacionalne na subnacionalnu razinu. Pored toga, govori se i o jačanju instrumenta referenduma i pučkih inicijativa.

Dok je Sinčiću promjena Ustava prvenstveno bitno zbog radikalnog zaokreta u monetarnoj i bankovnoj politici, Josipović i Kujundžić priželjkuju dodatne predsjedničke ovlasti. Također, reforma izbornog zakonodavstva jest nešto što se može pronaći kod svih kandidata.

Dok su se u međuvremenu sve parlamentarne snage usuglasile o načelnoj poželjnosti uvođenja preferencijskog glasovanja na izborima za Sabor,program Ive Josipovića daje naslutiti da aktualni predsjednik želi uvesti neku inačicu kombiniranog izbornog sustava. Svo četvero kandidata ističu želju za odgovornijim upravljanjem državnim proračunom i reformom javne uprave, kao i za snaženjem vladavine prava.

Iz dosad viđenih izbornih programa četvero kandidata, možemo preliminarno zaključiti kako je Grabar Kitarović kandidatkinja koja želi promjene unutar postojećeg sustava, Josipović i Kujundžić žele pomak prema polupredsjedničkom sustavu i potpuno preoblikovanje sadašnjeg političkog sustava, dok Sinčić zagovara radikalan zaokret od svih ustaljenih odrednica unutarnje i vanjske poslove.

Od četvero kandidata,Grabar Kitarović i Josipović pokazuju najviše ozbiljnosti i usredotočenosti na stvarne, Ustavom propisane, ovlasti Predsjednika, dok programi druge dvojice kandidata djeluju poput izbornih programa na parlamentarnim izborima.

Naposljetku, na mnoga pitanja o stavovima i planovima kandidata putem njihovih programa nismo još dobili adekvatan odgovor te se možemo tek nadati da će nam ti odgovori biti ponuđeni tijekom same kampanje i izravnih radijskih i televizijskih sučeljavanja.

Piše: dr. sc. Višeslav Raos, Fakultet političkih znanosti

Ostavite komentar

comments