Početna / Vijesti / KOMENTAR Zlatka Galla: Lignja ili meduza?

KOMENTAR Zlatka Galla: Lignja ili meduza?

Da nije predsjedničkih izbora i neslužbene kampanje koja već mjescima traje, nitko ne bi pojma imao da kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović tako lijepo i uznosito pjeva domoljubne pjesme. 

Ivo i Kolinda pink

Piše: Zlatko Gall

Da nije predsjedničkih izbora i neslužbene kampanje koja već mjesecima traje, nitko ne bi pojma imao da kandidat Kukuriku koalicije i aktualni predsjednik Ivo Jospović ima tako silnu energiju koju – poput kakve posvuduše na amfetaminima – nemilice troši svuda gdje je zajamčena medijska pažnja. Za reći pravo, da nije predsjedničkih izbora i neslužbene kampanje koja već mjesecima traje, nitko ne bi pojma imao da su i prije veljače u Hrvatskoj „živile i djelovale“ osobe pod imenom Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović. A jesu.

Doduše, ova potonja je polovinu staža upisanog u radnoj knjižici provela „abroad“ – što u Kanadi, što u Sjedinjenim Državama a što u Bruxellesu – gdje je kao diplomatkinja od karijere brusila svoja znanja i vještine. Posebice u NATO-u gdje je bila zadužena za „javnu diplomaciju“ ili, kako sama veli, „komunikacijsku strategiju i približavanje NATO-a običnim ljudima“.

Valjda ta svoja dragocjena iskustva prodavanja evanđelja po NATO-u sada koristi i dok šparta Hrvatskom kao prva pratilja Tomislava Karamarka prodavajući i sebe i stranačku platformu HDZ-a „običnim ljudima“. Iako se, sama veli, potucajući se od prigodne mise do stranačkog skupa, ne dolazi fotografirati za novine već (samo) porazgovarati s ljudima i čuti njihove tužne priče o stvarnom životu s one strane diplomatskih sinekurčina.

Premda je prozvala Ivu Josipovića da kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga „samo dijeli odličja i promaknuća“, za profesionalnu evaluaciju Kolinde Grabar-Kitarović posve je nevažno umije li kao bivši NATO-ov ekspert zavezanih očiju za manje od deset sekunda rastaviti i sastaviti VHS jurišnu pušku ili pak zna li razlikovati samohodnu haubicu od vatrogasnog vozila.

Amorfne face

Ne samo zato što njen politički suparnik u predsjedničkoj utrci teško da bi umio napuniti i pištolj na vodu, već što o „vojnom sektoru“ ionako ne odlučuju ni on ni Sabor već dojučerašnji poslodavac gospođe Kitarović. Uostalom, duboko sam uvjeren da se hrvatskog glasača izmučenog preživljavanjem od prvog do prvog u mjesecu živo jebe je li broj u imenu raketne topovnjače „Petar Krešimir IV.“ ukupan broj plovila naše „ratne mornarice“ i lete li nam borbeni piloti samo uz pomoć „red bulla“.

Gospođa Kitarović – baš kao i Ivo Jospović – pristojno je i obrazovano čeljade, ima „kinderštube“ i nepatvoreni šarm, jednako se vješto bez pomoći „instrumentarke“ služi escajgom (čak i kad ga je više nego u operacijskoj dvorani) i svjetskim jezicima te je nekako baš po mjeri standarda kojeg se zahtijeva od novog europskog birokrata.

Dakako, i Ivo Jospović je faca koja se mora svidjeti europskim birokratima. Obrazovan, sveučilišni profesor i akademski glazbenik, nije doduše ni šarmantan ni elegantan poput gospođe Kitarović (zaboga, pa barem pri kraju mandata netko mu je mogao kazati da više ne odijeva za dva broja veća odijela), no i on je čovjek besprijekornih građanskih manira, suzdržan poput sjemeništarca u bordelu i vraški pristojan. Barem dok ga se ne pričepi po prstima. 

Kao u slučaju nekih “kontroverzija“ oko ZAMP-a, „polemike“ s jednim marginalnim manjinskim glasilom i njihovim izdavačem ili redakcijom “Novoga lista” koja je valjda ušla u crveno još prije nekoliko godina kad se raspisala o „aferi Zlatica“.

U predsjedničkoj utrci, dakle, imamo dvoje ozbiljnih kandidata koji se, za reći pravo, baš mnogo ne razlikuju. Ni po temperamentu, svjetonazoru (agnostik i revni katolik su ionako samo PR-ovske fore), građanskom „backgroundu“, obrazovanju… a ponajmanje po – političkom profilu.

Seka i Braco

U mjesecima koji slijede retorika će se zaoštriti, udarit će se i ispod pojasa, posegnuti za starim adutima… Jospović će lupiti po light-antifašizmu, a Kitarovićka nastojati poentirati na zazoru Crkve od svakog SDP-ovskog kandidata i na uvjerenju da je, još od kada je predsjednik lansirao floskulu o „novoj pravednosti“, svaki lik s deklarativne ljevice „vrag (koji) nosi pravdu“… 

Ipak ispod tanke koprene „nepomirljivo“ sučeljene ideološke razlike i stranačkog dresa, sadržaj koji se nudi biračima ipak se nimalo neće promijeniti. Jer i gospođa Kitarović i predsjednik Josipović tipični su izdanci amorfne političke vrste servilnih birokrata; osobe svjetonazora rastezljivijeg od lateksa, falš-špileri bez trunčicu osobne vizije, petlje i odlučnosti. 

U Europi bi rekli, baš pravi „civil servants“ koji poput univerzalne gume iz reklama prianjaju svakoj podlozi a koje „nova Europa“ traži, proizvodi i voli. Izbori će stoga proći u smrtno-komičnoj dilemi: treba li nam politička lignja ili, stranačkom voljom napumpana, meduza. Mekušac ili napuhani žarnjak.

Prigodno nasmiješeni likovi nalik na one s omotnice čokolade „Seka i Braco“. Pitanje je samo jesmo li svjesni da se ispod šarenog ovitka i staniola ionako ne krije nikakva čokolada već bljutava šećerna tabla

Izvor: SlobodnaDalmacija

Ostavite komentar

comments