Početna / Vijesti / Mesić: E moj Ivo, što si ti bolji s narodom, on je gori prema tebi

Mesić: E moj Ivo, što si ti bolji s narodom, on je gori prema tebi

sanader-vIma li išta ljepše od jeseni u New Yorku, od uličnog prodavača uzeti mjericu pečenih kestena i u Central Parku gledati lišće koje poprima boju cinobera, ili nakon broadwayske premijere u talijanskom restoranu večerati tjesteninu i popiti bocu chiantija, posjetiti izložbu japanskih drvoreza u Muzeju moderne umjetnosti, otići na “Toscu” u Metropolitan Operi ili jednostavno sjesti u žuti taksi i pustiti da te ulicama ovoga nepreglednog grada bez reda vozi neki ponosni sikh s visokim turbanom i brčinama.

Tako sanjari Ivo Sanader na vidikovcu na 86. katu Empire State Buildinga, gledajući kako u suton bakreno sjaje stakla poslovnih zgrada, potpuno anoniman u tuđoj zemlji i savršeno zadovoljan time. Baš mu nimalo ne nedostaju ni domovina ni zemljaci.

Tek što je pomislio kako je iznenađujuće lijepo utopiti se u međunarodnoj gomili megapolisa i ne znati da negdje postoji Hrvatska i Hrvati, ne žuditi ni za moći ni za novcem ni za počastima, Sanader se okrene i od svih ljudi na svijetu, tek možda desetak metara od sebe, ugleda Stipu Mesića kako ukočeno zuri u dubinu. “O, jebem ti, pa nije valjda i glupi Mesić došao u New York. Ništa, pravit ću se da ga ne vidim”, reče on u sebi.

“E, jesam i ja ušljive sreće”, misli za to vrijeme Stipe Mesić, ukočeno zureći u dubinu. “Dođem u New York i naletim na Sanadera. Koji me je đavo uopće tjerao da se penjem na ovaj čardak? Ako se jako koncentriram, možda ga uspijem otjerati mentalnim valovima: Ivo, gubi se! Ivo, gubi se! Ivo, gubi se!…”

‘Jedva čekam da odem’

Ali, kako se baš u takvim prilikama obično dogodi, njih se dvojica u istom trenutku okrenu da provjere je li onaj drugi otišao, oči im se sretnu i više se ne mogu praviti da se nisu vidjeli. Odglume iznenađenje i tobože srdačno osmjehnu prilazeći jedan drugome. Sastanu se sasvim neplanirano na drugome kraju svijeta, kao što su se ovih dana u New Yorku zaista sastala ova dva muškarca, jedan koji je prije tri mjeseca otišao s vlasti i drugi kojem je ostalo manje od tri da ode.

“E, Ivo, otkud ti ovde?”

“Ma, zvali me iz neke zaklade, ubij me ako znam. A ti sigurno na East Riveru?”

“Ma, da”, uzdahne umorno Mesić, kao da mu je već puna kapa tih obaveza na East Riveru. Kao da on nema drugog posla u životu nego da se sjedi na skupštinama nekog kretenskog Vijeća sigurnosti.

“A dobro, nećeš još dugo”, utješi ga Sanader.

“Kako to misliš?” lecne se Mesić.

“Pa, mislim, drugi mandat ti je pri kraju, još malo pa možeš počinuti.”

“A to”, kaže predsjednik.

“Ne znam hoćeš li mi vjerovati, ali ja ne mogu dočekati da odem.”

“Što ti ne bih vjerovao, pa zar nisam ja sam otišao”, primijeti nekadašnji premijer.

“Da znaš da te sve više razumijem”, kaže Mesić. “Dozlogrdi to, iscrpi čovjeka. Što si ti bolji s narodom, narod sve gori prema tebi.”

“I mene je to uništavalo”, složi se Sanader. “Sve dok jedan dan nisam rekao: Ma, gonite se vi u vražju mater. Baš me briga, krepajte! Majke mi mile, kad sam odlazio, ni do čega mi više nije bilo. Ni tko će me zamijeniti, ni ništa.”

“A zamijene te uvijek budale”, kaže Mesić tužno.

“Magarci”, doda Sanader prezirno.

Fin i kulturan svijet

“Gledam maloprije ovaj grad”, pokaže predsjednik dolje daleko na ulicu, “i mislim: Bože dragi, što se nisam ovdje rodio. Ovim ovdje ljudima bi vrijedilo vladati. Ovi Amerikanci su fin, kulturan svijet.”

“Zahvalni su”, složi se Ivo Sanader. “Poštuju vlast.”

“Predsjednika drže kao malo vode”, primijeti Mesić zavidno. “Jesi vidio koji budžet ima Bijela kuća?! Di smo mi od toga.”

Stoje tako Ivo Sanader i Mesić na vidikovcu na osamdeset šestom katu Empire State Buildinga i snatre kako bi divno bilo vladati Sjedinjenim Državama. Ipak, snovi su im potpuno nesukladni. I jedan i drugi zamišljaju vlast bez onoga drugoga. U New Yorku, da je i dvaput veći nego je sad, nema mjesta za njih obojicu.

Izvor: Jutarnji.hr

Ostavite komentar

comments