Početna / Vijesti / Mozaik hrvatske političke gluposti ili kako je Povjerenstvo za sukob interesa zabranilo izbore

Mozaik hrvatske političke gluposti ili kako je Povjerenstvo za sukob interesa zabranilo izbore

Imamo neupitnu činjenicu da nevladin sektor potkopava temelje demokracije.

Želeći izbjeći mogući prigovor, pa čak i preidzborno poentiranje političkih oponenata zbog svog angažmana u kampanji Ive Josipovića, savjetnica predsjednika Republike Tamara Obradovića–Mazal poslala je Povjerenstvu za sukob interesa upit smije li ona kao državna dužnosnica biti i voditeljica Izbornog stožera.

Tamara Obradović Mazal

Piše: Ante Gugo

U javno objavljenom mišljenju rečeno joj je da njezin angažman ne bi bio kršenje zakona, ali da ne bi bilo poželjno da ona radi taj posao zbog transparentnosti, budući da je državna dužnosnica. Zakonom je propisano da su državni dužnosnici Predsjednik Republike, njegovi savjetnici, premijer, ministri, tajnici i savjetnici Vlade i ministarstava, zamjenici ministra, saborski zastupnici, predsjednik, potpredsjednici i tajnik Sabora, župani i njihovi zamjenici, gradonačelnici, načelnici općina i njihovi zamjenici…

Ukratko, državni su dužnosnici svi koji se bave politikom.

Povjerenstvo za sukob interesa državno je tijelo čiji članovi trebaju protumačiti moguće zakonske nedoumice vezane uz rad i ponašanje državnih dužnosnika. Dakle, to nije tijelo koje daje ocjenu slobodnog umjetničkog dojma, nego je dužno striktno tumačiti zakonske propise. Kad povjerenstvo u jednom slučaju donese svoj sud, u svim drugim takvim slučajevima prethodno mišljenje obvezujuće je i nitko se ne može braniti da je pogriješio zbog nepoznavanja ili drukčijeg tumačenja propisa.

Kako sam već spomenuo, Zakonom o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, u članku jedan propisano je da su državni dužnosnici praktično svi koji se bave politikom. Kad imamo na umu dobri hrvatski običaj raspodjele političkog plijena nakon svakih izbora, onda je jasno da je teško pronaći nekog aktivnijeg člana neke stranke koji nije na nekoj funkciji koja se u smislu ovog zakona tretira kao državna dužnost.

Očito je to imala na umu i Tamara Obradović–Mazal kad je od Povjerenstva za sukob interesa zatražila mišljenje o tome može li ona kao savjetnica aktualnog predsjednika Republike biti i voditeljica njegovog izbornog stožera. Naime, državni su dužnosnici u specifičnoj situaciji. Oni ne mogu uzeti neplaćeni dopust niti se nekim drugim poslom smiju baviti za vrijeme godišnjeg odmora. Oni su uvijek državni dužnosnici.

Da sam morao ovakav upit komentirati prije nego sam vidio što su predsjednikovoj savjetnici odgovorili iz Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, vjerojatno bih se čudio tome što ona radi i to je najmanje dva razloga. Prvi je taj što mi je sasvim normalno da se članovi tima aktualnog predsjednika Republike zalažu da on osvoji još jedan mandat i što samo licemjeri mogu tvrditi da to ne očekuju. Kad ne bi bilo tako, onda bi to značilo da oni nemaju povjerenja u njega.

Ako nemaju povjerenje u svog šefa, onda bi morali odgovoriti na pitanje zašto ne podnesu ostavku ili ne zatraže razrješenje. Drugi je razlog u tome što smo uvijek dosad imali situacije u kojima članovi tima nekog državnog dužnosnika koji se natječe na izborima budu aktivni u njegovoj kampanji. Nikad dosad spomenuto Povjerenstvo nije imalo zamjerki na to.

U smislu poštivanja zakonski odredaba, Povjerenstvo za spriječavanje sukoba interesa nije niti u ovom slučaju imalo zamjerki, ali odvažilo se dati dodatno tumačenje, da ne kažem opis njihovog umjetničkog dojma te situacije.

U drugom odlomku objašnjavaju svoje mišljenje o tome kako sudjelovanje u izbornoj kampanji predsjedinkove savjetnice ne bi bilo dobro za njezin osobni integritet, pa bi njezina odluka da radi samo jedan od dva posla bila dobra i zbog transparentnosti. Ovaj pojam transparentnosti nešto je čime se zadnjih godina kod nas prečesto lamentira kad se želi govoriti o jačanju demokracije i o demokratizaciji društva. Izgleda da se kod nas ostvaruje Lenjinova izreka: „Ako nam netko dođe glave, bit će to mangupi iz naših redova“.

Nije tajna da predsjednik Ivo Josipović uživa podršku onih političkih snaga koje su najzaslužnije za veliko jačanje tzv. nevladinog sektora. Razne tobožnje nevladine udruge postale su jače i od nekih klasničnih vladajućih političkih stranaka. Njihov utjecaj u javnosti odavno je prerastao onu granicu ispod koje su oni zaista samo promatrači zbivanja na političkoj sceni. Naime, smisao nevladinog sektora gubi se kad se oni od promatrača pretvore u kreatore političke scene, bilo da to naprave svojim opredjeljivanjem kroz izjave i istupe, bilo da je njihov utjecaj toliki da se drugi u svojim izjavama, mišljenjima i rješenjima obaziru na stav nevladinih udruga.

Temelj demokratskog zakonodavstva, odnosno same demokracije jest u pravilu da je dopušteno sve što zakonom nije zabranjeno. U ovom našem konkretnom slučaju, zakonom nije zabranjeno da savjetnica Predsjednika Republike može biti šefica njegovog izbornog stožera. Međutim, kad Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa u obrazloženju svoje odluke lamentira o osobnom integritetu i transparentnosti, onda oni poništavaju pravilo koje je temelj demokracije. Kako može biti dopušteno sve što zakonom nije zabranjeno, kako kaže to pravilo, ako postoji i dodatno tumačenje da nešto može biti zabranjeno ako postoji potreba zaštite osobnog integriteta ili je upitna transparentnost?

Zaštita osobnog integriteta trebalo bi biti strogo osobno pitanje svakog pojedinca, pa je stoga još čudnija činjenica da državno Povjerenstvo raspravlja o tome. Što jest ili nije u interesu transparentnosti trebalo bi biti razrađeno zakonom. Ako zakon nije osigurao dovoljnu transparentnost, onda on nije dobar. Međutim, Povjerenstvo nije pozvano tumačiti je li zakon dobar ili nije. To tijelo ima ovlast samo protumačiti je li nečije ponašanje u skladu s odredbama zakona ili nije. U trenutku kad Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa počne rješavati je li zakon dobar ili nije, ono samo svojim radom dolazi u sukob interesa. Tada u interesu transparentnosti i zaštite osobnog integriteta svog člana tog Povjerenstva to tijelo treba prestati s radom i mora samo sebe raspustiti.

Na koncu želim reći da je ovo mišljenje došlo kao bumerang u glavu predsjedniku Josipoviću i njegovim savjetnicima. Upravo oni su dali pretjeranu snagu tzv. nevladinom sektoru. Lijeve političke opcije rasle su na političkoj sceni u vidljivoj simbiozi s tobožnjim nevladinim udrugama. Tvrdili su da je nevladim sektor temelj demokracije. Danas imamo neupitnu činjenicu da nevladin sektor potkopava temelje demokracije.

Ako bi se ovog mišljenja držali svi dužnosnici tijekom kampanje za parlamentarne izbore, tada u predizbornim aktivnostima ne bi smio sudjelovati niti jedan ministar, tajnik u nekom ministarstvu ili zamjenik ministra. Podrazumjeva se da ni aktualni premijer kao ni potpredsjednici Vlade ne bi smjeli sudjelovati u izbornoj kampanji. Ne bi to smjeli ni ravnatelji državnih agencija i drugih službi, kao ni njihovi zamjenici i tajnici.

Ne smiju to ni župani ni njihovi zamjenici, kao ni žuapnijski vjenćnici, a jednako se odnosi na gradove i općine, odnosno gradonačelnile i načelnike općina, njihove zamjenike, tajnike, vjećnike… S obzirom na broj stanovnika Hrvatske, te na one kojima državno odvjetništvo zbog nečega nije za vratom, ili nisu pod blokadom porezne uprave, banaka, komunalnih poduzeća ili teleoperatera, što je moralni problem i dovodi u pitanje osobni integritet, na slijedećim parlamentarnim izborima smjet će sudjelovati samo mrtvi.

Izvor: Politika Plus

Ostavite komentar

comments