Početna / Vijesti / Predsjednički izbori nemaju nikakvog smisla

Predsjednički izbori nemaju nikakvog smisla

SDP i HDZ imaju pred sobom pet godina, koliko traje mandat predsjednika, za dogovor da se Ustavom uredi da se šefa države bira u parlamentu. Ne samo zbog financijske uštede. Neposredni izbori jednostavno više nemaju smisla.

Ured-Predsjednika-1024x409

U državama parlamentarne demokracije, predsjednici republika imaju vrlo sužene ustavne ovlasti. Titule su im, doduše, vrlo zvučne, ali na malo toga mogu utjecati. U Hrvatskoj je državni poglavar formalno prva osoba službenog protokola, no Ustav ga ograničava na sukreiranje, zajedno s Vladom, vanjske politike, a nešto ga se pita i o oružanim snagama i obavještajnom aparatu. To je od 2000. godine institucionalni okvir djelovanja predsjednika Republike. No, kao u još nekim parlamentarnim demokracijama, zadržan je model neposrednih predsjedničkih izbora. Na taj se način znatno širem krugu ljudi omogućuje uključivanje u izbornu utrku, međutim kandidate koji se natječu za predsjedničku dužnost dovodi se u velike probleme. I to se sada događa u Hrvatskoj.

Kampanja Kolinde Grabar Kitarović kategorija je za sebe, ali jako se muče i svi ostali koji su dosad istaknuli svoje kandidature. Moraju motivirati birače da glasuju za njih, a to, naravno, ne mogu ako će govoriti da će kad postanu predsjednici inzistirati da se za veleposlanike i šefove tajnih službi imenuju stručni i moralno neupitni ljudi. Takve stvari malo koga zanimaju. I stoga predsjednički kandidati pribjegavaju drukčijoj metodi, stvaraju kod birača dojam da će kao predsjednici imati znatno šire ovlasti nego što im ih je Ustav odredio i da će, sukladno tome, moći puno toga napraviti za Hrvatsku. Ukratko, otvoreno obmanjuju birače.

Pa tako Kolinda Grabar Kitarović najavljuje da će joj u središtu izbornog programa biti gospodarstvo, makar predsjednik s tim segmentom nema apsolutno nikakve veze. I još prijeti da će stalno sazivati sjednice Vlade, iako za to nema ustavnog uporišta. Milan Kujundžić, pak, priča da će jug Hrvatske spojiti s ostatkom domovine. Anto Đapić promijenit će Zakon o državljanstvu kako bi svi dragovoljci Domovinskog rata automatski dobili pravo na domovnicu. Ivan Rude namjerava reprogramirati hrvatske dugove i staviti moratorij na prodaju državne imovine. Aktualni predsjednik Ivo Josipović iz iskustva zna da su sve to besmislice, pa naizgled ne obećava što ne može provesti. Ključan su mu projekt ustavne promjene, Ustav, naime, i predsjednika navodi kao ovlaštenog predlagača. Ali, ta je Josipovićeva inicijativa također daleko od realnosti. Predsjednik može to predložiti, no Ustav mijenja Sabor dvotrećinskom većinom zastupnika. Josipović bi, istina, mogao pokušati izgurati izmjene Ustava putem referenduma, za što bi prvo morao prikupiti 450 tisuća potpisa. Postavlja se, međutim, pitanje je li to doista posao predsjednika Republike. Jednom riječju – nije.

Iz svega navedenog može se lako zaključiti da su neposredni predsjednički izbori tek nepotrebna politička ekstravagancija. Oni su trenutačno, istina, iznimno važni političkim strankama. HDZ-u kako bi nastavio niz pobjeda na europskim i lokalnim izborima, a SDP-u da zaustavi taj trend i vrati optimizam svojim biračima. Ali, život hrvatskih građana neće se promijeniti nimalo, tko god da pobijedio na tim izborima. Zato ih treba ukinuti. SDP i HDZ imaju pred sobom pet godina, koliko traje mandat predsjednika, za dogovor da se Ustavom uredi da se šefa države bira u parlamentu. Ne samo zbog financijske uštede. Neposredni izbori jednostavno više nemaju smisla.

Autor: Dražen Ciglenečki

Izvor: novilist.hr

Ostavite komentar

comments