Početna / Vijesti / Sedam najjačih predsjedničkih kandidata ima zajedno 9 godina staža u privatnom sektoru

Sedam najjačih predsjedničkih kandidata ima zajedno 9 godina staža u privatnom sektoru

Damir Kajin u Dubrovniku 121209Prije samog početka predizborne kampanje za predsjendika države, najavljivalo se kako bi se glavne teme mogle i trebale voditi oko ekonomske politike posebice imajući na umu teško financijsko stanje u državi, odnosno krizu. Štoviše još ovog ljeta razglabalo se što bi bilo bolje da li da nam budući predsjednik bude više gospodarstvenik odnosno ekonomist ili možda pravnik. No, kako smo primjetili gospodarstvene teme više nisu u fokusu zanimanja predsjedničkih kandidata, a u našem ispitivanju budućih kandidata otkrili smo kako velika većina njih ima vrlo malo iskustava s privatnim sektorom koji trenutno trpi najveću štetu.

U godini u kojoj dnevno gasi oko dvadesetak obrta, a na stotine Hrvata ostaju bez posla, u fokusu predsjedničke utrke našli su izgled kandidata, nacionalni ponos, osobne karakteristike, državni proračun i funkcioniranje države te doniranje i financiranje kampanja. Pogledavši većinu biografija predsjendičkih kandidata zapravo je i jasno zašto je to tako.

Predsjednički kandidat Damir Kajin tako je radio kao imovinsko pravni referent u Istarskom vodovodu Buzet kada se gradio najveći vodovodni sustav u Hrvatskoj, zatim kao predsjednik Skupštine Istarske županije, te kao saborski zastupnik.

U razgovoru za Index Kajin priznaje kako je cijeli radni vijek proveo u javnom sektoru, no kaže da je preko supruge osjetio sve probleme privatnog sektora odnosno malog gospodarstva.

“Moja supruga ima trgovinu i šivaonu s nekoliko zaposlenih. Mogu reći da 11 godina, koliko smo u braku, zapravo proživljavam sve probleme s kojima se nose naši mali obrtnici i sitni poslodavci. Oni muku muče i u većini imaju manje od radnika koji kod njih rade. Tako da te probleme razumijem daleko bolje nego bilo koji kandidat”, kaže Kajin za Index.

Nadan Vidošević, nezavisni predsjednički kandidat ima bogatu poslovnu biografiju, no nakon osamostaljivanja Hrvaske imao je tek kratku epizodu i to mnogi kažu neslavnu kao generalni direktor Dalmacijacenta, a od prije četiri godine predsjednik je Uprave Kraša. Od 1993. godine zapravo je na državnoj “sisi” od zastupnika u Splitko dalmatinskoj županiji do ministra gospodarstva od 1993. do 1995. godine pa sve do čelne pozicije u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

“U privatnom sektoru radio sam od 1984. do 1993. godine. Nakon toga sam kao ministar, saborski zastupnik i župan radio u državnom sektoru, dakle od 1993. do 1995. godine. Rad u Hrvatskoj gospodarskoj komori pripada javno-privatnoj instituciji gdje predsjednika biraju gospodarstvenici”, rekao je Vidošević o svojim iskustvima.

Vesna Pusic 151209Vesna Pusić kaže kako je cijeli njen radni vijek vezan isključivo uz državni sektor, koji je krenuo od završenog studija sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1976. godine, preko usavršavanja na Institutu za sociologiju u Ljubljani iduće dvije godine.

“Na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu radim od 1978. godine, a 1984. doktorirala sam iz područja sociologije kod akademika Josipa Županova. Pročelnica Odsjeka bila sam od 1992. – 1994., a redovnim sam profesorom Fakulteta postala 1998. godine”, prisjeća se Pusić koja je vodila niz projekata iz nevladinog sektora.

Predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang priznaje kako ima vrlo malo iskustva u privatnom sektoru.

“U privatnom sektoru radio sam tri godine, ostalo u državnom, ali cijeli radni vijek zapravo sam na reizbornom radnom mjestu sveučilišnog profesora – jer kao što znate reizbor je svakih 5 godina”, kaže Hebrang za Index dodajući kako je po završetku studija bio predstavnik jedne njemačke farmaceutske tvrtke za Republiku Hrvatsku.

Nakon te epizode bio je liječnik specijalizant u Klinici za tumore, potom liječnik specijalist u KB Merkur, asistent, docent pa redoviti sveučilišni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Većinom je imao i političke funkcije pa je tako bio ministar zdravstva i socijalne skrbi, ministar obrane, potpredsjednik Vlade za gospodarstvo te četiri puta zastupnik u Hrvatskom Saboru.

Milan Bandić nije se udostojio odgovoriti Indexu, no pregledom njegove biografije jasno je kako je Bandić gotovo oduvijek bio na državnom aparatu i proračunu. Postoji tek kratka epizoda iz njegova života kada je navodno radio u hladnjači u Ledu na minus 25 stupnjeva, te nakon toga “u uredu”.

“Svojevrsna prekretnica bio je moj odlazak u Općinski komitet SKH Pešćenica gdje sam se zaposlio kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ. Kako nisam podnosio kancelariju, uglavnom sam bio među ljudima”, piše u Bandićevoj biografiji. Dragan Primorac kaže kako ima nešto iskustva u privatnom sektoru te da mu sedam godina radnog staža nikada nije priznato.

“U SAD-u sam ostvario 7 godina radnog staža (koji mi u RH nije priznat), dok u Hrvatskoj imam 6 godina staža u javnom sektoru, 2 godine u privatnom te sam 5,5 godina proveo u državnoj službi na dužnosti ministra znanosti, obrazovanja i športa”, rekao nam je Primorac dodajući kako je bio liječnik pedijatar, forenzičar, genetičar, stalni sudski vještak te sveučilišni profesor još jednom napomenuvši da je bio ministar znanosti, obrazovanja i športa.

Vesna Škare Ožbolt od 1987 je u državnim strukturma gdje je bila angažira u Izvršnom vijeću Sabora RH Republički protokol, a kasnije u Ministarstvu vansjkih poslova. Ankete najmanje šanse davaju Borisu Mikšiću i Slavku Vukušiću no oni su većinom zarađivali svoj kruh u privatnom sektoru.

Odgovor od Ive Josipovića dobili smo tijekom noći. “Radio sam na Okružnom (danas županijskom sudu u Zagrebu) kao vježbenik, pa zatim kao sudski savjetnik. Nakon toga sam se zaposlio na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam i danas redoviti profesor. Imam radno iskustvo (bez zasnivanja radnog odnosa) na brojnim domaćim i inozemnim znanstvenim i umjetničkim projektima. Veći dio svog radnog vijeka imao sam i samostalnu djelatnost (pravnička i umjetnička djelatnost) koja je privatne naravi”, rekao je on.

“Uvijek sam radio u javnom sektoru (radni odnos), a na domaćim i inozemnim znanstvenim i umjetničkim projektima radio sam najčešće za privatne naručitelje. Isto tako, samostalnu sam djelatnost (privatno) paralelno obavljao gotovo cijeli radni vijek.”, dodao je

Po biografiji, dobar dio svoje karijere Josipović radi kao profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu te je član nekoliko domaćih i međunarodnih pravničkih i umjetničkih udruga. Drugi dio njegova života sastoji se od skladanja muzike. Od 1980. godine bio je u SKH te je u doba transformacije u SDP-u ostao do 1994. godine. Tvrdi kako se nakon toga posvetio pravu i umjetnosti. 2003. godine ponovno se vraća u politiku i to prvo u zagrebačku gradsku skupštinu, a potom i 2007. godine u Sabor.

Izvor: Index.hr

Ostavite komentar

comments