Početna / Izdvojeno / Šešeljeve provokacije razotkrile predsjedničke sposobnosti kandidata

Šešeljeve provokacije razotkrile predsjedničke sposobnosti kandidata

Bacanje Milanovića na koljena možda je najznačajnija Josipovićeva pobjeda u kampanji.

Ilustracija Hrstić 2

Vojislav Šešelj značajno je obilježio nastupe predsjedničkih kandidata proteklog tjedna. Ivo Josipović posvetio je značajni dio svojih predsjedničkih aktivnosti vraćanju četničkog vojvode u zatvor. Milan Kujundžić bio je posebno oštar prema onima koji su Šešelja pokušali koristiti za domaće političke obračune. Kolinda Grabar-Kitarović također je snažno osudila puštanje na slobodu osumnjičenika za ratne zločine, ali to se izgubilo u kakofoniji svega što su izazvali njoj bliski ljudi dovođenjem ideologa Velike Srbije u domaće medije.

Protekli tjedan predsjedničke predizborne kampanje bio je vrlo živ, ali puštanje Vojislava Šešelja iz pritvora Haškog suda zasjenilo je sva druga zbivanja. Predsjednik Republike Ivo Josipović među prvima je reagirao kad se taj zločinac našao na slobodi. Za mnoge, njegove su reakcije bile mlake i nedovoljno konkretne, možda previše uvijene u diplomatski celofan. Međutim, Josipović je kao stručnjak za kazneno procesno pravo očito znao što treba raditi. Javno je prozivao Vijeće koje je donijelo odluku i pisao je pismo predsjedniku Haškog suda Theodoru Meronu. Tražio je da se Šešelja vrati iza rešetaka. Sve ovo što je Josipović radio dio je njegovih redovnih obveza kao predsjednika Republike, ali mjesec i koji dan prije izbora nemoguće je njegove aktivnosti gledati izvan konteksta predizbornih aktivnosti. Budući da se natječe za još jedan mandat, sve što on radi procjenjuje se kao politička platforma koju nam nudi za budućnost.

Osim toga, mogli su i neki drugi domaći političari reagirati u okviru svojih redovnih aktivnosti, pa nisu. Tako je ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić bilo važnije da ne naljuti službeni Beograd, od kojeg očekuje glas u borbi za mjesto Glavnog tajnika UN-a, nego da osudi Šešeljevu retoriku i zatraži njegovo vraćanje u zatvor.

Milan Kujundžić, osuđujući Šešelja i sve što se zbiva oko njega, dao je odlične izjave, ali je onda, kao i obično, izrekao rečenicu previše. Umjesto da ocjenjuju i komentiraju sve ono dobro što je rekao, a toga kod njega uvijek ima, mediji su se bavili Kujundžićevom izjavom da bi zabranio emitiranje hrvatskoj lokalnoj televiziji koja je Šešelju dala prostor za njegov uobičajeni govor mržnje. Nezgodno je kad zabrane spominje predsjednik Republike, čovjek koji je glavni čuvar demokracije. S obzirom na ciljanu biračku publiku, Kujundžić je uspio pobrati simpatije svojom izjavom. Na one koji će pažljivije analizirati to što je rekao, on u prvom krugu i onako ne računa.

Kolinda Grabar-Kitarović kao kandidatkinja HDZ-a imala je možda najviše aktivnosti po pitanju Šešelja. Na njezinu žalost, sve to bilo je toliko loše koordinirano da ona od toga nije imala baš nikakve koristi. Birači to jednostavno nisu uspjeli prepoznati kao njezinu aktivnost. Zato su svi brzo uprli prstom u nju kad su čuli Šešelja u domaćem elektronskom mediju koji kontroliraju ljudi angažirani u njezinoj kampanji. Kolindin izborni tim opet je katastrofalno podbacio. Naime, europarlamentarci HDZ-a pokrenuli su akciju za usvajanje deklaracije Europskog parlamenta o Vojislavu Šešelju. Napravili su to prije negoli se gospođa Grabar-Kitarović oglasila o tom problemu. Također su i zastupnici HDZ-a u Hrvatskom saboru pokrenuli istu inicijativu. Opet su to napravili prije neglio ih je njihova predsjednička kandidatkinja barem formalno pozvala da to naprave. Uz samo malo razmišljanja, sve se moglo napraviti tako da zastupnici u Saboru i europarlamentarci HDZ-a svoje aktivnosti pokrenu na preporuku Kolinde Grabar-Kitarović.

Kad joj već nisu pomogli, Kolindini suradnici odmogli su joj. Pomogli su uredniku jedne vrlo gledane televizijske emisije da telefonom uključi Šešelja u veoma dugi razgovor o domaćim političkim problemima. Nisam siguran da su planeri ove nesumnjivo predizborne aktivnosti postigli svoj cilj. Više mi se čini da je to bio bumerang koji se Kolindi vratio, iako ga ona osobno nije ni bacila. Odgovornost za pojavu Šešelja ona ne može izbjeći jer rad onoga tko se nudi za predsjednika Republike javnost procjenjuje, između ostalog, i na temelju toga je li se u stanju obračunati s mangupima u vlastitim redovima.

Milan Kujundžić predstavio je svoj politički program. Masovnost skupa i odjeci onoga što je govorio daje razloga za razmišljanje njegovim protukandidatima.

Josipović se na štandovima za prikupljanje potpisa pojavio u društvu Zorana Milanovića, kojeg sve izravnije kritizira. Iako se premijer otvoreno suprostavlja ustavnim promjenama na kojima Josipović inzistira, pa je zbog toga pokušao i bojkotirati svog predsjedničkog kandidata, na kraju je shvatio da se mora pojaviti uz Josipovića ako ne želi izgubiti i onih par glasova s kojima je na zadnjem stranačkom glasovanju uspio zadržati čelnu funkciju. Bacanje Milanovića na koljena možda je najznačajnija Josipovićeva pobjeda u predizbornoj kampanji. Ako birači to prepoznaju, on bi mogao zaustaviti trend stagnacije, odnosno blagog pada svoje popularnosti.

Na isti način to bi mogla ostvariti i Kolinda Grabar-Kitarović. Jednom je najavila da će znati lupiti šakom o stol. Ako biračima pokaže da to može napraviti najprije u vlastitoj kući, napravit će preokret u anketnim trendovima, ali i u svojim izgledima za osvajanje predsjedničkog mandata. Stvar joj je tim lakša šti bi u tome dobila nedvojbenu podršku predsjednika stranke Karamarka, koji se, ako nitko od njega izričito ne traži drukčije, korektno drži po strani i njoj prepušta strateške odluke vezane za kampanju.

Protekli tjedan počeo je pokazivati kakvi su stvarno predsjendički kandidati koji nam se nude.

 

Autor: Ante Gugo
Izvor: politikaplus.com

Ostavite komentar

comments