Početna / Vijesti / Što dobijete kad spojite HRT, Twitter, Lude ribe i predsjedničke izbore?

Što dobijete kad spojite HRT, Twitter, Lude ribe i predsjedničke izbore?

Twitter i televizija prirodan su spoj, pogotovo kad je riječ o događajima koji se prenose uživo. Međutim, u Hrvatskoj je ova simbioza još u povojima, ali pomaka prema društvenosti televizije i blistanju tvitova pod svjetlima reflektora ima, što smo mogli primijetiti i za vrijeme prvog kruga predsjedničkih izbora.

Twitter

Hrvatska televizija je u svoju emisiju uživo, koja je na dan izbora prenosila prve rezultate glasovanja, među komentatore uvrstila i tvitove, što je izazvalo pozitivne reakcije na ovoj društvenoj mreži. Kako nas i u drugom krugu očekuje sličan scenarij, porazgovarali smo s Anom Keglović Horvat, vlasnicom i osnivačicom tvrtke Lude ribe, te Bartolom Šimunićem, konzultantom, koji su neumorno tvitali i prikupljali tvitove na dan izbora, zajedno s online timom HRT-a.

Lude ribe su agencija koja se bavi edukacijom, konzaltingom, komunikacijom, marketingom i PR-om, a s HRT-om surađuju od 2012. godine kada su postali vanjski treneri Akademije HRT, edukacijskog centra koji se brine za obrazovanje zaposlenih na ovoj televiziji. Osim što održavaju seminare i treninge vezane uz konvergenciju medija, naši su sugovornici i konzultanti na posebnim medijskim projektima HRT- a koji uključuju povezivanje TV programa, interneta i društvenih mreža. Ana se prisjeća prvog takvog projekta koji su zajedno radili, emisija Horizonti special iz 2012.

– Emisija je bila posvećena izborima za predsjednika SAD-a te smo tada u izbornoj noći pratili razmišljanja tviteraša i prenosili ih urednicima, gostima i gledateljstvu putem Twitter zida uživo u studiju. Tada je to bio pionirski pothvat, posipan srećom i snalaženjem u nepoznatom i učenjem, ali dobili smo vrhunske rezultate i kritike za pokušaj. Spoj televizije i društvenih mreža postao nam je jako zanimljiv i naše se poslovanje djelom usmjerilo baš prema SocialTV projektima.

Uslijedili su i drugi slični projekti, poput onih za izbore za EU parlament, ali i u sklopu humanitarne akcije Hrvatska pomaže za stradale u poplavama 2014. te praćenja koncerata u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Tom su prilikom postavili i veliki Twitter zid na Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu i drugi zid u pozivnom centru u Europskom domu, a tvitovi s hashtagom #hrvatskapomaze prikazivali su se uživo u takozvanom crawlu na HRT-u.

Twitter, a ne SMS ili Facebook!

Svatko tko je aktivan na Twitteru zna da korisnici ove društvene mreže rado komentiraju društveno-političke prilike, ali i ostale aktualne događaje, ali ipak su u televizijskim programima uživo češće zastupljeni komentari putem SMS-a, a ne društvenih mreža. Komentari gledatelja uvijek doprinose interaktivnosti emisija, a Bartol smatra kako je Twitter budućnost televizije, a ne SMS, kojeg opisuje “hitom iz nekih prošlih vremena”. Također, navodi i prednosti Twittera nad Facebookom, koji je možda masovniji – na Facebooku je previše “smoga” i zahtijeva više vremena da se dobije dobar komentar i pitanje. Twitter je brži i jednostavniji, smatra, a Ana napominje kako SMS nema element “društvenosti”:

Twitter i #hashtag omogućavaju da se u kratko vrijeme veliki broj ljudi i objava lako pronađu, sortiraju i vizualno zanimljivo objave, pa mu to daje prednost pred ostalim mrežama. Kod Facebooka je to teže jer objave uglavnom nisu javne i namijenjene su krugu prijatelja, a znamo da i hashtag na Facebooku nije za sada šire zaživio.

Twitter kao kompanija je prepoznao TV kao dobar prostor za integraciju, a kompanije su osjetile da je u tu integraciju dobro ubaciti marketinški novac. U zapadnim zemljama, osobito SAD-u, kolač koji se dijeli između kompanija, agencija i televizije je ogroman. Ovaj se koncept ubrzano širi na Europu, tako da ne vidim neku veliku budućnost za SMS na televiziji s obzirom na to da broj SMS poruka koje gledatelji pošalju bude od nekoliko stotina do nekoliko tisuća manji od broja poslanih tweetova.   U Hrvatskoj i regiji Twitter je definitivno prepoznat od strane korisnika kao mjesto pogodno za komentare i praćenje televizijskog programa, sad ostaje na televizijama da integriraju.

Tvitovi koje smo vidjeli na HRT-u uz sebe su nosili hashtag #izboriprh. S obzirom na to da se oznaka mogla vezati uz izbore općenito, a ne samo emisiju na javnoj nacionalnoj televiziji, dobivena je i veća vidljivost, a i drugi su mediji prihvatili njegovo korištenje. Ana ističe da je HRT-u još kod planiranja strategije sugerirano da odaberu upravo taj hashtag, a prvi ga je koristio upravo profil HRT izbori.

Foto: netokracija.com

Foto: netokracija.com

Ako pogledamo statistike, vidimo da je HRT imao dominantan hashtag, gotovo dvostruko više objava bilo je s oznakom #izboriprh, nego svim ostalim prigodnim hashtagovima zajedno, kao što su #rtldebata, #izbori2014.Treba imati na umu da je HRT javni servis, a ne komercijalna televizija i da neke stvari, koje su dozvoljene ostalim televizijama, nisu i HRT-u zbog vrlo strogih Programskih pravila za praćenje izbora kojih se mora držati. Neke od željenih aktivnosti nismo mogli realizirati upravo zbog njih, poput uključivanja Twitter zida tijekom sučeljavanja, jer je postojala opasnost da se neće moći osigurati jednaka kvantiteta i kvaliteta pitanja za svakog kandidata.

 

 

  No, usprkos mnoštvu pravila i velikom poslu koji se morao odraditi, tim se uspio i zabaviti. Tijekom izborne noći su ga, uz Anu i Bartola, činili Igor Duić i Petra Pajdaković Šebek s HRT-a, ali i djelatnici i novinari IMS-a i Novih medija HRT, kao i timovi s tehnike, režije, urednici, voditelji…

Tvitove je trebalo i moderirati, prvenstveno zbog strogih pravila, ali i zbog blokiranja sadržajno neprihvatljivih tvitova. Primjerice, govor mržnje, nesnošljivost prema drugima, psovke i sadržaj koji je kršio Programska pravila nije se mogao prikazati, a odvajali su se i neozbiljni tvitovi, poput oglasa za prodaju čvaraka ili ponude za brak. Ana priznaje da je tu bilo “briljantno duhovitih tvitova”, ali se zbog teme emisije nisu mogli prikazati. Uz sve to, tim je neprestano i tvitao uživo, aktivno razgovarao s tviterašima, postavljao pitanja, tražio komentare, pozivao na akciju, podsjećao na pravila tvitanja, slao rezultate…

Komunikacija, a ne emitiranje rss feeda, kaže naša sugovornica.   U našoj sobi uz režiju bilo je jako veselo, dinamično, baš kao i uvijek kad mi radimo. Čokolade i osvježenja nije manjkalo a očito se svima dopalo jer su najviše kod nas dolazili. Treći voditelj, Damir Smrtić, koji nije bio stalno u kadru, odmarao se kod nas i donio nam prvi rezultate izlaznih anketa. I to na salveti!

Bartol i Ana priznaju kako su ovakvi projekti stresni i dinamični, ali dobri rezultati sve nadomjeste, pogotovo ako se uspije riješiti neka panična situacija u zadnji čas, a da to nitko ne primijeti.

Twitter – koliko je (ne)bitan?

Bez obzira na kvalitetnu raspravu koja se na Twitteru zna razviti u stvarnom vremenu te informacijama koje ovdje brzo kruže, i dalje se ova društvena mreža u mislima mnogih odbacuje kao nebitnom, posebno u usporedbi s Facebookom koji broji daleko veći broj članova. Bartol napominje kako podatci pokazuju da broj korisnika raste, a smatra da se riječ “nebitan” najčešće čuje iz usta onih koji se boje promjena ili ne razumiju Twitter i društvene mreže.

Tviteraši su jedna velika zajednica u kojoj ima i društveno angažiranijih osoba. Najlakši put da od njih dobijete komentar ili odgovor je na Twitteru, a da se pritom ne povede rasprava o zaraćenim stranama iz ‘41. Na Facebooku je to već puno teže, pišu se traktati i razvodnjava rasprava. Osim Eurosonga i sporta, najkomentiranija stvar na Twitteru su izbori, političari i stanke koji su na Twitteru. Naravno, oni koji znaju i imaju vizije znaju koliko je Twitter relevantan. Ostali, ako misle opstati, to će morati naučiti.

Ipak, o općenitom stavu tviteraša prema predsjedničkim kandidatima Lude ribe ne mogu govoriti jer u ovom slučaju nisu radili mjerenje sentimenta. No, s obzirom na to da su se neki kandidati bolje snašli na ovoj društvenoj mreži, a drugi slabije, Bartol primjećuje da su tviteraši skloniji prema onima koji vole i žele komunicirati, pogotovo na njihovom terenu. Ana dodaje:

Ako slušate bilo publike, možete svakakve zaključke izvući. Unaprijediti ono što radite, popraviti pogreške. HRT je dobio puno pohvala, ali i vrlo dobrih kritika. Neke od tih pogrešaka na koje su nam tviteraši ukazivali smo i sami uočili tijekom emisije poput ponavljanja jednog bloka tweetova u crawlu, s nekima se slažemo i sami, a neke su nam bile odličan izvor ideja. Ovo je tweet koji se najviše puta retvitao, uočili smo ga i izdvojili, ali zbog tehničkih problema nije objavljen u finalu emisije. To je primjer, recimo, naše pogreške tijekom izborne noći. Brzina rada je toliko velika, razina stresa izuzetna, koordinirate nekoliko razina i timova i takve stvari se dogode. Tada morate smireno krenuti dalje jer televizijske sekunde su strašno brze, nema vremena za petljanje.

Ana ističe i jednu od dobrih analiza emisije s Twittera, a vidjet ćemo hoće li biti uvažena i 11. siječnja:

Politika me u životu uvijek pratila… Na internetu

Prisutnost na društvenim mrežama kandidata iz prethodnog kruga izbora već smo analizirali, a većini čitatelja Netokracije ne treba posebno objašnjavati zbog čega je dobra komunikacija na svim (online) kanalima bitna. Ana smatra kako u današnje vrijeme, kada mediji igraju važnu ulogu u radu političara i stranaka, svaki medij koji prenosi poruku prema ciljanim skupinama ujedno je dobar komunikacijski put.

Osobito se to odnosi na internet i društvene mreže, budući da one mogu poslužiti kao izvorni medij same osobe koja nešto želi poručiti. Online komunikacije nam omogućavaju da doslovno kreiramo novi medij i emitiramo sadržaj po svom izboru i s porukama, sadržajima, tonom i komunikacijom koju sami želimo njegovati. Dopuštaju nam da se direktno, bez moderatora, bez obzira na interes tradicionalnih medija obratimo npr. biračima, volonterima, zainteresiranima ili pak onima koje tek treba zainteresirati da se aktiviraju u bilo kojem smislu. Takva komunikacija je višestruko jeftinija od medijskog prostora na televiziji ili u printu, pa je svakako važan element svake kampanje. Na našim prostorima online komunikacije igraju značajnu ulogu, iako nisu presudne. Vjerujem da će u budućnosti biti sve zastupljenije pored klasičnih kanala.

Ako izdvojimo samo online kampanju, Ana ukazuje na to da su u drugi krug ušli upravo oni kandidati čija je kvaliteta online komunikacije odskakala od one ostalih kandidata i analizira ukratko njihovo prisutstvo:

Počnimo od samih web stranica. Predsjednik Josipović krenuo je prije i nije imao tehničkih poteškoća, odnosno pogrešaka kao kandidatkinja Grabar Kitarović. Iako je ideja s kolinda.tv načelno bila dobra, prisjetimo se njezinog neuspjelog online predstavljanja programa na početku službene kampanje ili tipfelera u URL adresama odnosno tipfelera na samoj stranici (Rvatska umjesto Hrvatska). Sadržaj i tehnička realizacija online komunikacija predsjednika Josipovića složenija je i pripremljenija u odnosu na ono što pruža tim gospođe Kitarović, ali nije ponudila ništa novo. Tim predsjednika Josipovića radio je na puno frontova, otvarale su se paralelne web i FB stranice, naglasak stavljao na satiričkim sadržajima sve do izrugivanja, bili su aktivniji i brži u reakcijama. S druge strane, iz ove kampanje pamtit ćemo zasigurno objave poput verifikacije stranice kandidatkinje Grabar Kitarović koju je potvrdila “Europska centrala Facebooka” ili trend da njezin online tim vrlo često editira vlastite objave. Takav način rada govori da ili nedostaje dobre organizacije rada ili da se stihijski objavljuje ili da neki community manageri nisu “na ti” s gramatikom. Svi su stavljali naglasak na vizualnim sadržajima i kratkim porukama, inzistiralo se na brzom konzumiranju sadržaja s fokusom isključivo na kandidatima.

Foto: netokracija.com

Foto: netokracija.com

Ani posebno smeta što su kandidati bježali od dvosmjerne komunikacije, ali zato nisu “propuštali objavljivati fotografije djece (ne vlastite) na Facebook stranicama”, što joj se posebno nije svidjelo. Tehnički uredne, ali nisu ponudile ništa novo – tako u kraćem obliku komentira kampanje, a Bartol je čak i stroži – smatra da su kandidati “promašili ceo fudbal”, da su dosadni, mlaki, s malo konkretnog sadržaja.

Očekivao sam puno više od svih kandidata i njihovih timova. Društvene mreže općenito omogućavaju da se svakom biraču obratite, a Twitter posebno. Kad se pojavite par mjeseci pred kampanju, a niste bili aktivni godinama, niste baš najuvjerljiviji. Josipović se tu najbolje snašao, ali se pojavio kasno, nakon tri godine. Kod Kolinde uopće ne postoji želja za komunikacijom, samo u jednom smjeru – jako loše. Kujundžić je isto bio prisutan tek radi forme. Sinčić kao mladi kandidat, koji predstavlja nove generacije, zanemario je Twitter, malo me to iznenadilo. Mislim da političari trebaju biti na Twitteru konstantno. Jadranka Kosor je najbolji primjer zašto političar treba biti na Twitteru.

Upravo je primjer Jadranke Kosor, prema Aninom mišljenju, rijedak u Hrvatskoj, ali postavlja visok standard komunikacije javne osobe ili političara s građanima, a smatra da možda na taj način dobro priprema ili je već u izbornoj kampanji za neke naredne izbore.

Tvitamo si 11. siječnja!
Sve u svemu, Twitter, kao ni druge online kanale, ne smijemo zapostaviti ni zanemariti, ni u kampanji ni izvan nje – o političarima i drugim javnim osobama, a pogotovo o predsjedničkim kandidatima, ionako se razgovara na društvenim mrežama, a na njima je da odaberu hoće li biti dio razgovora, i to ne samo u predizborno vrijeme. HRT ovu društvenu mrežu svakako neće zanemariti 11. siječnja, kada će online tim televizije i Lude ribe raditi punom parom, a tviteraši će ponovno moći vidjeti vlastite komentare u sklopu emisije uživo ili sudjelovati u raspravi uz hashtag #izboriprh.

Autor: Mia Biberović

Izvor: netokracija.com

Ostavite komentar

comments