Početna / Istraživanja / ŠTO ZAPRAVO ZASTUPAMO Četiri kandidata odgovaraju na 20 teških pitanja Jutarnjeg

ŠTO ZAPRAVO ZASTUPAMO Četiri kandidata odgovaraju na 20 teških pitanja Jutarnjeg

Kolinda Grabar Kitarović kaže da bi prihvatila gay sina, dok Ivan Vilibor Sinčić želi kontrolirati HNB

37198c93fad26b0d04045fa46b17bc88_gallery_single_view

Četiri dana prije prvog kruga izbora za predsjednika države četiri kandidata sučelila su svoje stavove i programe za Jutarnji list. Osim pitanja koja se odnose na djelokrug ustavnih ovlasti predsjednika, odgovarali su i na ona svjetonazorska poput istospolnih brakova i upotrebe marihuane u medicinske svrhe. Osim toga, postavili smo i pitanja koja se odnose na hipotetske situacije u kojima bi se mogli naći kao predsjednici, a vezane su uz njihove ustavne ovlasti.

Nakon što su javne televizije odradile svoja sučeljavanja kandidata, ovo je prvo sučeljavanje stavova za jedan tiskani medij.

Svi su kandidati dobili ista pitanja i jednak prostor za odgovore, a redoslijed njihova objavljivanja odredili smo prema redoslijedu koji je utvrdilo Državno izborno povjerenstvo kada je objavilo pravovaljane kandidature. Samo kandidat Sinčić nije odgovorio na sva pitanja.

Izborna kampanja traje još tri dana, no svi su kandidati najavili da tijekom blagdana neće imati predizbornih aktivnosti pa je i ovo sučeljavanje u Jutarnjem svojevrsni završetak kampanje.

Dr. Ivo Josipović

Aktualni predsjednik države ide u borbu za svoj drugi mandat na Pantovčaku s programom Druge Republike odnosno ustavnih promjena. Josipović, naime, tvrdi da su upravo promjene Ustava uvjet za provođenje ekonomskih reformi. Ako osvoji još jedan mandat, Josipović najavljuje da će promjene Ustava svakako provesti jer će ih dati na referendum ne dobije li potporu u Saboru. Njegovu kandidaturu podržava 17 stranaka.

Ivan Vilibor Sinčić

U utrci za predsjednika države jedino je on potpuni autsajder pa su mnogi predviđali da neće uspjeti ni skupiti dovoljno potpisa za kandidaturu. Upravo na tome što nije povezan s političkim strankama Sinčić i temelji svoju kampanju. Kandidat je Živog zida čiji članovi sprečavaju deložacije građana koji su se našli u financijskim teškoćama, a svoj program temelji na najavama da će vratiti novac ukraden u privatizaciji.

Kolinda Grabar Kitarović

U izbore za predsjednika ušla je s mjesta pomoćnice glavnog tajnika NATO-a. Iako se dugo spekuliralo s njezinim imenom, tek je ljetos HDZ i službeno objavio da će upravo ona biti njihov predsjednički kandidat. Svoj program Za bolju Hrvatsku, najavljuje, počet će ostvarivati tako što će najprije sazvati sjednicu Vlade na kojoj bi se raspravljalo o gospodarskom stanju u državi, a nakon toga i o socijalnom stanju i siromaštvu.

Dr. Milan Kujundžić

Bivši HDZ-ovac i liječnik kandidat je desnih stranaka predvođenih HDSSB-om. HDZ je napustio nakon što je od Tomislava Karamarka izgubio na unutarstranačkim izborima. Tvrdi da je njegov program Nove Hrvatske plan za spas domovine od potpunog gospodarskog, socijalnog i moralnog sloma. Ovo su mu drugi izbori – na izborima za EU parlament predvodio je listu Saveza za Hrvatsku i osvojio 6,88 posto glasova.

Kolinda Grabar Kitarović

PET SITUACIJA I TEŠKIH ODLUKA KOJE ĆE MOŽDA MORATI DONIJETI: ŠTO BI UČINILI
KAD BI…

Sredina je 2016. godine, gospodarsko-socijalna situacija u Hrvatskoj sve je teža, bez posla je 400 tisuća ljudi, a broj blokiranih također je premašio 400 tisuća. Dolazi do masovnih prosvjeda građana. Što poduzimate jer je u nadležnosti predsjednika briga za stabilnost države?

GRABAR KITAROVIĆ – Nadam se da ćemo tijekom 2015. uspjeti zaokrenuti stanje u Hrvatskoj. Ako ostane ovako, ako ova Vlada i predsjednik Josipović nastave raditi na način kao što sada rade, dakle da on šuti dok država tone, onda mogu vrlo lako zamisliti tu hipotetsku situaciju. Međutim, kao predsjednica RH poduzet ću apsolutno sve da se to ne dogodi. Dakle, počet ću raditi od prvoga dana i krenuti u oživljavanje gospodarstva na koji god to način mogu učiniti kao predsjednica. Prije svega, pozivat ću i prozvati za odgovornost Vladu Zorana Milanovića, inicirati sjednicu Vlade da se raspravi o stanju u gospodarstvu i državi te zatražiti od njih da pruže rješenje. Ako ga nema, onda ću ih pozvati da odstupe, da se raspišu prijevremeni izbori i da prepuste mjesto nekome tko zna, tko ima iskustva i gospodarski program. Drugo, pozvala bih za isti stol sve – od Vlade i državnih institucija pa do poslodavaca i sindikata da se raspravlja o gorućim pitanjima koja zahtijevaju nacionalni konsenzus, a njih ima dosta. Pitanja se moraju rješavati, a ona se podmeću pod tepih. Ja bih bila arbitar među svim tim elementima, izvanstranačka i iznadstranačka osoba koja mora približavati, ali i ukazivati na probleme i pozivati na odgovornost.

JOSIPOVIĆ – Moja vizija Hrvatske nije katastrofična, iako danas situacija nije dobra jer gospodarska kriza predugo traje. Vjerujem da ćemo u godinu i pol uspjeti otvoriti prostor za pozitivne promjene, a ja ću tome sigurno pridonijeti time što ću inzistirati da se krene putem ustavne reforme koja je potrebna kako bi se promijenio institucionalni okvir i time stvorili uvjeti za investicije i gospodarski oporavak. Bez temeljite institucionalne promjene neće biti moguće provesti strukturne reforme. Svjestan težine problema s kojima se u krizi suočavaju naši građani, sredinom 2013. predložio sam Vladi paket od 209 mjera za olakšavanje dužničke krize građana, a neke od njih, poput otpisa duga blokiranim građanima, počet će se primjenjivati 1. siječnja 2015. godine. Broj građana koji imaju dug između 10 i 25 tisuća kuna veći je od 60 tisuća.

KUJUNDŽIĆ – Neću čekati sredinu 2016.! Situacija je takva već danas! Prvoga dana mandata pozvat ću Vladu i opoziciju na potpisivanje Nacionalnog strateškog sporazuma koji će vrijediti sljedeća dva saborska mandata kao plan za spas od gospodarskog, društvenog i moralnog sloma. Prvoga dana zatražit ću ukidanje blokada računa građana, poštivanje vremenskih ograničenja za ovrhe te moratorij na deložacije, uz pravedan dogovor prema bankama. Istodobno ćemo pokrenuti niz mjera za poticanje neometane poduzetničke inicijative kao temelja za novi val zapošljavanja.

SINČIĆ – Osnovni problem našeg naroda je nepoznavanje uzroka trenutačnog stanja. Građani na problem besparice i kreditne opterećenosti gledaju prvenstveno kao na osobni problem, a ne kao na monetarni fenomen koji ima svoj uzrok u pogrešnoj politici HNB-a. Na to ukazuje dugi niz ekonomista, poput Zvonimira Baletića i Stjepana Zdunića iz Ekonomskog instituta, Ivana Lovrinovića, bivšeg dekana Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Slavka Kulića, Ante Lauca, ali i niza stručnjaka na koje HDZ, SDP i stranke okupljene oko njih gledaju s prezirom, umjesto s poštovanjem. Kao predsjednik ću pozvati građane da prestanu glasati za klijentelističke stranke koje štite interese bankarskog i ovršnog lobija te da se priklone Živom zidu kao jedinoj opciji koja je na njihovoj strani i želi angažirati stvarne, a ne pseudostručnjake kako bi riješila te probleme.

U jednoj od država naših saveznica dolazi do ratnog stanja. Traže našu pomoć. Biste li dali suglasnost za slanje naših vojnika u vojnu akciju?

GRABAR KITAROVIĆ – Sve ovisi o tome kakva je situacija i što mi možemo pružiti. Ali, treba poštivati sveukupnu proceduru, a to je da u konačnici Sabor donosi odluku o slanju vojnika izvan države. Ali, svakako bih sazvala sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Treba procijeniti što Hrvatska može kvalitetno ponuditi. Mi imamo iskustva u rješavanju kriznih situacija, a često u takvim situacijama ne morate slati vojnike u bitku, nego se može pružiti logistička ili stručna potpora.

JOSIPOVIĆ – Hrvatska je članica NATO-a, što podrazumijeva prava i obveze. Naši vojnici sudjeluju u više od 20 mirovnih operacija diljem svijeta, od kojih je većina u sklopu NATO-a. Jedini odgovor na to hipotetsko pitanje može biti da bismo i u takvoj situaciji bili dio zajedničke obrambene i sigurnosne politike NATO-a. Pritom naše vojne jedinice, kao uvijek dosad, ne bi bile u borbenoj misiji, nego u misiji očuvanja mira i pomoći lokalnom stanovništvu.

KUJUNDŽIĆ – Suglasnost za slanje profesionalnih vojnika dao bih ako bi se za to stekli svi potrebni uvjeti, a oni uključuju i jasno izraženu volju narodnih predstavnika u Saboru. Hrvatski vojnici mogu bez ograničenja sudjelovati jedino u mirotvornim operacijama i neborbenim misijama.

SINČIĆ – Kao predsjednik ću se zalagati za izlazak iz NATO-a i politiku neutralnosti. Jugoslavija je dugo predvodila Pokret nesvrstanih, nikad se nije miješala u tuđe sukobe i ratove te je osuđivala politiku imperijalizma velikih sila koju moji protukandidati podržavaju.

Iz veleposlanstva u Bruxellesu dobivate informacije da je naš veleposlanik na službenu karticu kupio robu za osobne potrebe u vrijednosti od 50 eura. Poduzimate li nešto protiv veleposlanika i što?

GRABAR KITAROVIĆ – Ovisi o tome je li to napravio namjerno ili slučajno. Ponekad se ljudima zna dogoditi da slučajno izvuku kreditnu karticu. U tom slučaju tražila bih da vrati novac i ispriča se. A ako bi to napravio namjerno, bez obzira na iznos tražila bih povrat novca i konzultacije zajedno s Ministarstvom vanjskih poslova kako i na koji način pristupiti jer nitko ne može namjerno na službenu karticu kupovati bilo što za osobne potrebe.

JOSIPOVIĆ – Svaka kuna koju u državni proračun uplate porezni obveznici mora biti pod nadzorom i ne smije biti potrošena nenamjenski. U hipotetskoj situaciju za koju me pitate, trebalo bi najprije utvrditi sve činjenice i potom odlučiti koje mjere treba poduzeti. Ako bi se utvrdilo da je riječ o zloporabi, pokrenuo bih postupak razrješenja.

KUJUNDŽIĆ – Mojim dolaskom unaprijed će svima biti poručeno da se takvo ponašanje neće tolerirati te da će morati odstupiti svatko tko prekrši elementarna pravila financijske i druge odgovornosti. Poznato je da ja kao upravitelj KB-a Dubrava nisam potrošio ni kune sa svoje službene kartice. Građani ove siromašne države u odnosu na svoje realne mogućnosti dužnosnike plaćaju i previše dobro da bi im se mogli opravdati dodatni privilegiji!

SINČIĆ – Na to pitanje odgovorit ću protupitanjem za moje protukandidate – strane banke izvukle su 50 milijardi eura iz naše zemlje u proteklih 20 godina. Što kane poduzeti po tom pitanju?

Kraj je 2015., bliže se parlamentarni izbori, braniteljski prosvjedi eskaliraju, a podršku im daju i ljudi iz vojnog vrha. Poduzimate li nešto protiv pripadnika vojske? Biste li ih umirovili kao Mesić 12 generala?

GRABAR KITAROVIĆ – Trebalo bi vidjeti način na koji oni djeluju. Riječ je o tome da se vojska apsolutno ne može miješati u političke događaje. Ali, mi smo imali situacija kada su neki visoki časnici u odori, primjerice, pratili predsjednika Josipovića na događanjima koja su bila civilne prirode i s kojima vojska nije imala veze, što je potpuno suprotno pravilima. Dakle, sve ovisi o tome do koje mjere bi ljudi išli. Ljude treba saslušati. Iako su oni vojni vrh, imaju pravo na svoje mišljenje, ovisi što stoji iza toga. Ako je u pitanju rušenje državnog režima i pokušaj puča, naravno da je to nedopustivo. Ali samo izraziti nekome potporu, i boriti se za vlastito dostojanstvo, što je bio slučaj kad je Mesić umirovio generale, druga je stvar.

JOSIPOVIĆ – Situacija koju opisujete značila bi da vojska sudjeluje u neredima, što je neprihvatljivo. To bi bilo potpuno različito od situacije u kojoj je bio bivši predsjednik Mesić. Umirovljenje u takvoj situaciji ne bi bilo rješenje. Pokrenuo bih stegovni postupak, kojemu je završetak oduzimanje činova i nečasni otpust iz vojske, te kazneni postupak zbog sudjelovanja u podrivanju države.

KUJUNDŽIĆ – Neće biti nikakvih braniteljskih prosvjeda krajem 2015. kad ja budem predsjednik! Stipe Mesić nije umirovio generale (a zatim i mnogo drugih časnika) zato što su prekršili kodeks ponašanja, nego je proveo čistku kao oblik osvete prema onima koji ga ne podržavaju i time iz službe izbrisao neke od najperspektivnijih hrvatskih časnika s neprocjenjivim iskustvom u stvarnom ratu, čime je nanio štetu hrvatskim Oružanim snagama koje se otad sustavno slabi.

SINČIĆ – Na branitelje gledam kao na stvaratelje naše države, a ne kao na subverzivan element.

Dolazi vam direktor Končara i traži pomoć da kod jedne banke intervenirate kako bi tvrtka dobila kredit koji im je prije odbijen. Što odgovarate direktoru Končara?

GRABAR KITAROVIĆ – Ne može predsjednik nikome intervenirati za bilo koji kredit. Mora se boriti za interese vlastite države, poticati gospodarstvo i otvarati vrata našim izvoznicima. Predsjednik ne može pregovarati o uvjetima kredita. Banka ima svoje razloge zašto je taj kredit odbila.

JOSIPOVIĆ – Odgovorio bih mu da stekne uvjete koji su uobičajeni na bankarskom tržištu i potom zatraži kredit od te ili druge banke.

KUJUNDŽIĆ – Da ćemo koliko sutra organizirati sastanak s bankarima i svima ostalima koji mogu tome pridonijeti kako bismo vidjeli na koji se način sustavno može pomoći hrvatskim tvrtkama, dakle ne samo Končaru kao jednoj od najvažnijih i strateških tvrtki, kako bi mogle doći do nužne financijske podrške.

SINČIĆ – Pomozi nam da nadglasamo HDZ i SDP na izborima i kada Živi zid pobijedi, promijenit ćemo Zakon o HNB-u te će Končar dobiti kredit izravno od HNB-a uz fiksnu kamatu od dva posto u kunama.

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

VANJSKOPOLITIČKA PITANJA NA KOJA PREDSJEDNIK MOŽE UTJECATI

Treba li Hrvatska priznati Palestinu?

GRABAR KITAROVIĆ – U ovom trenutku još ne, nisu sazreli uvjeti. O tome moramo biti u suglasju s našim saveznicima u EU i NATO-u. To je iznimno komplicirana situacija, ja je poznajem relativno dobro i iznutra zato što pratim taj proces. Stojim na poziciji dvije države i mira za Izrael, u ovom slučaju mira za Palestinu jer je, nažalost, ponovno došlo do ratnog sukoba. Ali, da bi se Palestina priznala, trebaju sazreti uvjeti i Palestina mora bti spremna priznati Izrael.

JOSIPOVIĆ – To će biti konačni rezultat. U politici je posebno važno pitanje tajminga. Isto kao što Palestina s pravom očekuje postati državom, tako i Izrael s pravom očekuje da bude priznat od Palestine i da se stvore pretpostavke za trajni mir. Uvažavajući cjelokupno stanje u odnosima Izraela i Palestine, mi u Hrvatskoj jesmo za samostalnu palestinsku državu – politika dvije države je ona koju prihvaćamo. Ali, vrijeme kada će se to dogoditi je nešto drugo. Važno je da dođe do jasnog i nedvojbenog međusobnog priznanja i da se do toga dođe pregovorima. Sve što nije rezultat pregovora, na dulje staze ne rješava ključni problem u odnosima Izraelaca i Palestinaca. Smatram da se još nisu stekli svi uvjeti.

KUJUNDŽIĆ – Vjerujem da će Palestinu vrlo brzo priznati većina država u svijetu, pa i Hrvatska, a priznat će je i Izrael, u onom trenutku kad se Palestinci nedvosmisleno odreknu terorizma kao sredstva ostvarivanja svojih nacionalnih ciljeva.

SINČIĆ – Palestincima je 1948. oteta zemlja i time je počinjena golema nepravda njihovu narodu. Prognanim Palestincima izraelska vlada do današnjeg dana ne dopušta da se vrate svojim kućama. Na okupiranim područjima Palestinci žive u izbjegličkim kampovima, a za Gazu se kaže da je najveći zatvor na svijetu. Da nismo pobijedili u Domovinskom ratu i da su SAD i EU stali na stranu Miloševića, danas bismo dijelili njihovu sudbinu. Kao predsjednik, zalagat ću se za priznanje Palestine, prestanak okupacije Zapadne obale i Golanske visoravni te pravo na povratak svih palestinskih izbjeglica.

Situacija u BiH – jeste li za treći entitet ili neko drugo rješenje?

GRABAR KITAROVIĆ – Bosnu i Hercegovinu vidim kao državu tri jednakopravna konstitutivna naroda. Smatram da je u Bosni i Hercegovini potrebna nadogradnja Daytona, uključujući ustavne promjene koje osiguravaju primjenu najviših demokratskih prava utemeljenih na međunarodnim načelima i standardima. Jedino tako Hrvati u Bosni i Hercegovini mogu i bit će ravnopravni. Hrvatski strateški interes je opstanak Hrvata u BiH i razvoj demokratskih načela koja ne preferiraju niti jedan narod. Hrvatska vanjska politika ići će prema što skorijem ulasku BiH u EU, ali mora biti otvorena, jasna i u svom izričaju i postupanju usmjerena prema zaštiti hrvatskog identiteta u BiH.

JOSIPOVIĆ – Podržat ću svako rješenje koje dogovore tri konstitutivna naroda u BiH, pri čemu to rješenje treba obuhvaćati jednakopravnost naroda i vrijediti na cijelom području BiH.

KUJUNDŽIĆ – Treći entitet sam po sebi ne donosi rješenje pitanja majorizacije Hrvata u BiH. Ako mislite na treći entitet prema Dodikovu modelu, onda bi to bila definitivna potvrda podjele BiH i legalizacija srpskih osvajanja. BiH je djedovina hrvatskog naroda, katastarski najveći dio BiH upisan je na ljude koji su hrvatske nacionalnosti. Hrvatima pripada cijela BiH, bez obzira na broj entiteta. Jedino cjelovita BiH, stabilna zemlja, članica EU i NATO-a, znači sigurnost za BiH i za Hrvatsku.

SINČIĆ – To neka odluče građani BiH demokratskim putem.

Zbog Šešelja su zaoštreni odnosi sa Srbijom. Da ste umjesto premijera Milanovića pozvani na ekonomski summit Kine i 16 država regije, biste li otišli u Beograd?

GRABAR KITAROVIĆ – Prije svega, na samom početku reagirala bih puno žešće. Reagirala bih i prema Haaškom sudu, odnosno Vijeću sigurnosti pitajući zašto je uopće Šešelj pušten na slobodu nakon 12 godina. Sramota je za Haaški sud da u 12 godina nije uspio donijeti bilo kakvu presudu. Drugo, kad je izgovorio to što je izgovorio, bez obzira na to što netko mislio o Šešelju kao čovjeku, naša je dužnost kao državnih dužnosnika braniti integritet i dostojanstvo zemlje te tražiti odmah od srpskih vlasti da se oštro i na svaki način ograde od Šešeljevih izjava i velikosrpskih pretenzija. To srpska vlada nije učinila. Učinili su tek kasnije, ali prilično mlako. Ovo je zakasnjela reakcija. Nakon svega što se događalo, ovako kako su oni napravili, u konačnici ne bih ni ja otišla. Ali, da sam bila na njegovu mjestu i tražila ispriku Srbije i da se Srbija u početku ispričala, onda bih otišla na taj sastanak jer držim da je Hrvatskoj u interesu surađivati i s Kinom i s drugim državama koje su bile nazočne na tom skupu. Šteta je počinjena time što se prekasno reagiralo.

JOSIPOVIĆ – Mislim da je premijer dobro postupio. S jedne strane. Hrvatska je poslala snažnu poruku Srbiji, a s druge strane, Kini je u redovitoj komunikaciji objašnjen razlog premijerova nedolaska. Na summitu je, pak, Hrvatska bila zastupljena na visokoj razini jer su ondje sudjelovali visoki dužnosnici s potpredsjednicom Vlade na čelu, pa interes RH nije bio ni u čemu ugrožen.

KUJUNDŽIĆ – Hrvatska vanjska politika pali na guranje. Tek kad sam ja prozvao Ivu Josipovića, Zorana Milanovića i Vesnu Pusić, oni su reagirali na Šešeljevo divljanje. Srbijanskom vrhu odmah je trebalo poručiti da su oni suodgovorni zato što se s ulica Beograda šire poruke mržnje iz usta čovjeka odgovornog za zločine. Budući da iz Beograda nije bilo pozitivne reakcije, upravo suprotno, Milanovićevu odluku pozdravljam.

SINČIĆ – Nije Srbija kriva za to što je Haaški sud nesposoban. Suditi nekome 12 godina bez presude protivno je zdravom razumu, na kraju su ga istjerali iz pritvora, iako on to nije tražio. Svih tih godina Šešelj je sudnicu koristio kao propagandni alat za širenje svoje ideologije. On danas ne priča ništa drugo nego što je govorio u sudnici. Svih tih godina naše vlade i predsjednici nisu se udostojili dovesti u pitanje tu farsu, niti postaviti pitanje Haaškom sudu zašto mu to dopuštaju i koja je svrha tog suđenja. Što se tiče samog summita, odazvao bih se na njega ako bi naša ekonomija od toga imala koristi.

Ugovori sa Svetom Stolicom mogu se mijenjati ako se promijene gospodarske okolnosti. Je li sazrelo vrijeme da ih se promijeni?

GRABAR KITAROVIĆ – Apsolutno nije sazrelo vrijeme. Svako mijenjanje ugovora postavlja vrlo opasne presedane u međunarodnom pravu i onda se svatko može na to pozivati i tražiti reviziju ugovora s RH. Spomenimo samo, primjerice, Osimske sporazume.

JOSIPOVIĆ – Svi subjekti u društvu trebaju voditi računa o troškovima i ekonomskim mogućnostima države. Smatram da stanje nije takvo da bismo trebali revidirati ugovore, ali bih, kao što se već događalo, razgovarao s Katoličkom crkvom o dinamici, načinu i visini tekućeg novca koji država izdvaja za potrebe Katoličke crkve. Siguran sam da bismo postigli odgovarajući dogovor i uštede bez revidiranja ugovora.

KUJUNDŽIĆ – Ne. Hrvatska mora poštivati svoje međunarodne obveze, ali i svoj povijesni dug u kulturnom, društvenom, moralnom i materijalnom smislu prema Katoličkoj crkvi te prema činjenici da se golema većina hrvatskog naroda izjašnjava njezinim pripadnicima.

SINČIĆ – Osnovni je problem u tome što Vlada s Katoličkom crkvom nije napravila ugovor kao i sa svim ostalim vjerskim zajednicama. Umjesto da se ugovor napravi izravno s Kaptolom, Vlada je napravila međudržavni ugovor, kao da on regulira odnose Vatikana i Hrvatske, a ne Katoličke crkve i države. Zalažem se za ukidanje tog ugovora i uspostavu novog – između države i Katoličke crkve.

Kako riješiti problem ćirilice u Vukovaru? Od završetka Domovinskog rata prošlo je gotovo 20 godina, kada je vrijeme za uvođenje dvojezičnosti?

GRABAR KITAROVIĆ – Odluka Ustavnog suda je vrlo mudra. Dali su godinu dana vremena lokalnoj zajednici da to riješi, a i Vladi da riješi načine na koje će se općenito reagirati ako bi se to ponovilo. Smatram da treba donijeti odluku o posebnom statusu Vukovara. U Vukovaru sam bila više puta, ne samo na Dan sjećanja, razgovarala sam s tim ljudima i silovanim ženama. Tamo su rane svježe. Nama u drugim dijelovima Hrvatske teško je razumjeti taj otpor prema ćirilici. Ali, nije ni njima ćirilica uzrok, nego je povod bio način na koji su te ploče postavljene. Oni su konsternirani time što o njima nitko ne brine godinu dana, a onda se državni dužnosnici dolaze pokazivati u koloni u Vukovaru u tom jednom danu.

Ono što ljudima u Vukovaru treba jest egzistencija, bolji život, gospodarski razvoj, zapošljavanje i život dostojan čovjeka. I ne vjerujem da bi postavljanje ćiriličnih ploča u ovom trenutku pridonijelo išta kvalitetnijem životu srpske manjine. Zapravo bi još više otežalo stanje jer ovaj stupanj pomirbe koji vidim u Vukovaru, odgovorno to tvrdim, nije dostignut nigdje u svijetu u tako malo vremena nakon što je grad izgledao doslovno kao nakon nuklearne katastrofe. Treba poštivati članak 8 Ustavnog zakona o pravima manjina, koji kaže da bilo što što se uvodi, treba biti u svrhu daljnje pomirbe i odnosa među većinskim hrvatskim narodom i manjinama.

JOSIPOVIĆ – Zakoni su jasni i prema njima sve nacionalne manjine i manjinske zajednice, po kriterijima propisanim Ustavnim zakonom, imaju pravo na korištenje svog jezika i pisma. Mislim da su neke od novijih inicijativa hrvatskih branitelja i samih građana Vukovara, i Hrvata i Srba, o načinu rješavanja tog problema odlične i da bi inicijativu koja dolazi iz Vukovara trebalo prihvatiti.

KUJUNDŽIĆ – Onda kad to više ne bude izazivalo napetosti i otvaralo još nezacijeljene rane građana Vukovara. Onima koji to žele, mora se omogućiti da u službenoj komunikaciji mogu rabiti i dokumentaciju na ćirilici, ali prema slovu Ustava i odgovarajućih zakona, uvođenje dvojezičnih ploča nije nešto što se nameće pod prijetnjom policijske represije, nego se uvodi samo tamo gdje pridonosi razvoju međunacionalnih odnosa.

SINČIĆ – Lokalnim referendumom, treba ljude koji tamo žive pitati što o tome misle.

kujundžić

SVJETONAZOR: ABORTUS, KANABIS, VJERONAUK…

Što biste učinili da vam sin ili kći priznaju da su homoseksualci i da žele živjeti sa svojim partnerom/partnericom?

GRABAR KITAROVIĆ – Ne znam kako bih reagirala, bio bi to vrlo emocionalan trenutak za mene jer svatko očekuje životni put djeteta onako nekako kako smo ga mi prošli ili kako je prihvaćeno u društvu. Ali, svoju djecu volim najviše na svijetu i bilo koju odluku da donesu, ja bih je prihvatila i podržavala ih u svemu što žele učiniti. No, bilo bi mi teško radi njih jer to danas još uvijek nije lako pitanje.

JOSIPOVIĆ – Sreća mog djeteta i moja je sreća.

KUJUNDŽIĆ – Odrasli ljudi imaju pravo izbora, i to treba poštivati. Nitko nema pravo nikome zavirivati u krevet, ponajmanje država, ali im se takav izbor ne smije niti nametati. Homoseksualnost treba ostati rubna pojava čije postojanje treba poštivati kao činjenicu, ali se ne smije promovirati kao nekakav poželjan stil života.

SINČIĆ – Svatko je kovač svoje sreće i bira svoj životni put.

Jeste li za legalizaciju marihuane u medicinske svrhe i ako jeste, koji način podržavate: biste li oboljelima dopustili da sami sade marihuanu ili biste bili samo za to da se i u Hrvatskoj dopusti prodaja lijekova na bazi kanabisa?

GRABAR KITAROVIĆ – Za legalizaciju sam marihuane u medicinske svrhe i podržavam prodaju takvih lijekova na recept.

JOSIPOVIĆ – Jesam za legalizaciju u medicinske svrhe. Svakako je bolje da se omogući prodaja lijekova na bazi kanabisa, nego proizvodnja u privatnom ili crnom aranžmanu.

KUJUNDŽIĆ – Sve što se može koristiti u medicinske svrhe dopušteno je, ali pod kontrolom liječnika i vlasti. To ne smije biti uvod u legalizaciju uživanja marihuane, a zatim i težih narkotika.

SINČIĆ – U Urugvaju svaka odrasla osoba može posaditi do šest stabljika te biljke za osobnu uporabu. Hoće li netko od marihuane raditi čaj, kolače ili ulje, to je njegov izbor. Što se mene tiče, marihuanu ne smatram drogom. Štoviše, smatram da je ta biljka nepravedno stigmatizirana zato što smeta farmaceutskoj industriji.

Treba li pobačaj na zahtjev žene u Hrvatskoj ostati legalan ili regulativu treba promijeniti i kako?

GRABAR KITAROVIĆ – Ja sam za život. Držim da on počinje od začeća. Ali, isto tako poštujem pravo na izbor. U konačnici, žena je ta koja donosi odluku.

Pobačaj je iznimno teška situacija u životu i ono što podržavam jesu pozitivne mjere države kako bi se maksimalno smanjio broj abortusa i kako bi se ženama omogućilo da daju djecu na usvajanje. No, kao prvo treba im se omogućiti psihološka i svaka druga potpora, dati im vremena da razmisle i odluče o tome te ih upoznati s posljedicama tog čina. Drugo, treba se maknuti društvena stigma sa žena koje rađaju u izvanbračnoj zajednici, kao i stigma s djece rođene u izvanbračnoj zajednici. To, nažalost, još postoji u društvu. I, naravno, treba omogućiti lakše usvajanje. Ako neka djevojka baš želi naći bračni par kojemu bi dala dijete na usvajanje, taj proces treba olakšati. Najbitnija u svemu je edukacija žena, ali i muškaraca.

JOSIPOVIĆ – Da. To je pravo na izbor i sadašnje propise, koji to pravo jamče, ne treba mijenjati.

KUJUNDŽIĆ – Protiv pobačaja se treba boriti, ali tako da se majci i ocu olakša donošenje odluke o rađanju djeteta, uz aktivnu savjetodavnu, financijsku i materijalnu podršku djetetu od začeća do završetka školovanja. To je sastavni dio moje strategije demografske obnove.

SINČIĆ – Treba napraviti opsežno istraživanje o tome zašto se žene odlučuju na pobačaj te potom ići za tim da se uklone njegovi uzroci i na taj način smanji broj abortusa. U medijima se pobačaj prikazuje kao uzrok problema, a ne kao posljedica puno dubljih društvenih problema o kojima se u javnosti ne smije ili ne želi govoriti.

Jeste li za to da se u Hrvatskoj dopusti aktivna eutanazija?

GRABAR KITAROVIĆ – Ne. Naravno da ne želite da nitko pati u životu, ali dok god postoji trunka nade da se može spasiti nečiji život, treba učiniti sve da se osobi omogući da živi dostojanstveno i da se olakša bol. Kad ste bolesni, ne možete racionalno donositi ni odluke. Za eutanaziju sam u iznimnim slučajevima, kad liječnički konzilij donosi takvu odluku, većinom onda kad je već nastupila klinička smrt, kad je osoba na aparatima. Ali, definitivno sam za to da o tome odlučuje liječnički konzilij.

JOSIPOVIĆ – Pasivnu eutanaziju smatram prihvatljivom, i to je pravo na izbor u vrlo teškim životnim situacijama. Potrebna je, naravno, jasna zakonska regulativa.

KUJUNDŽIĆ – Ne. No, u slučajevima kad je duša već na onom svijetu, ne treba se grčevito boriti za svaku dodatnu minutu održavanja izmučenog tijela na ovom svijetu.

SINČIĆ – U zemlji imamo puno ozbiljnije probleme. Tek kad oni budu riješeni, spreman sam sudjelovati u javnoj raspravi o tome.

Treba li vjeronauk ostati u školi?

GRABAR KITAROVIĆ – Nemam ništa protiv vjeronauka u školi, to je izborni predmet. Zašto vjerski odgoj ne bi bio jedan od izbornih predmeta?

JOSIPOVIĆ – Da, za one roditelje koji to žele, ali uz takvu organizaciju nastave da djeca koja ga ne pohađaju, ne budu diskriminirana i da imaju pravo izražavati svoj svjetonazor, a da zbog toga nemaju problema.

KUJUNDŽIĆ – Većina je roditelja za to, to ide naruku njima i njihovoj djeci, suštinski ne diskriminira nikoga te tako treba i ostati.

SINČIĆ – Da, ali na teret vjerskih zajednica, a ne državnog proračuna.

Foto: vilizapredsjednika

Foto: vilizapredsjednika

Jedino NE: Samo Josipović protiv toga da Zakon o braniteljima bude ustavni zakon
Podržavate li zahtjeve branitelja da Zakon o braniteljima postane ustavni?

GRABAR KITAROVIĆ – Da.

JOSIPOVIĆ – Ne, to ne bi bilo u skladu s Ustavom.

KUJUNDŽIĆ – Da (to je dio mojeg programa).

SINČIĆ – Da.

Treba li glasanje dijaspore ostati prema postojećem modelu – fiksna kvota od tri zastupnika?

GRABAR KITAROVIĆ – Ne.

JOSIPOVIĆ – Da.

KUJUNDŽIĆ – Ne (svaki glas hrvatskih državljana mora biti jednakovrijedan).

SINČIĆ – Protiv sam fiksnih kvota, ne mogu tri birača izabrati tri zastupnika.

Treba li Srbiji uvjetovati ulazak u EU rješavanjem otvorenih pitanja (granice, nestali…) kao što je nama Slovenija?

GRABAR KITAROVIĆ – Treba inzistirati na rješenju tih pitanja, ali bez ultimatuma.

JOSIPOVIĆ – Srbija mora ispuniti sve uvjete, kao i druge zemlje, pri čemu neka od naših očekivanja ulaze u standarde EU koji se tiču pravne države i pravnog usklađivanja s EU.

KUJUNDŽIĆ – Da (ali bez usporedbe sa Slovenijom).

SINČIĆ – Ne želim odgovoriti.

Biste li podržali da istospolni parovi dobiju pravo na posvajanje djece?

GRABAR KITAROVIĆ – U ovom trenutku ne jer zakon štiti prava djeteta, a ne pravo na roditeljstvo.

JOSIPOVIĆ – Da, u slučajevima kad se radi o djeci koju jedan od partnera ima iz prijašnjih veza. Potpuna liberalizacija posvajanja traži široki konsenzus i raspravu. Načelno bih bio za u svim slučajevima kada bi to pridonijelo interesu djeteta.

KUJUNDŽIĆ – Ne (djeci trebaju majka i otac, ne smije im se unaprijed svjesno uskraćivati ta mogućnost).

SINČIĆ – Ne želim odgovoriti.

Ocijenite rad Vlade školskom ocjenom od 1 do 5.

GRABAR KITAROVIĆ – Jedan!

JOSIPOVIĆ – Kao predsjednik, ne mogu školskim ocjenama ocjenjivati Vladu. Obje vlade s kojima sam surađivao imale su dobrih i loših rezultata, a u gospodarstvu i standardu građana očekivanja građana sigurno nisu ostvarena.

KUJUNDŽIĆ – Nula.

SINČIĆ – Ocjena 1.

Autor: Jutarnji list

Izvor: jutarnji.hr

Ostavite komentar

comments