Početna / Vijesti / Tjedan predsjedničke kampanje: Kolinda se smijala dok su se Kujundžić i Josipović svađali

Tjedan predsjedničke kampanje: Kolinda se smijala dok su se Kujundžić i Josipović svađali

Kujundžić nije kapitalizirao predstavljanje, Josipović uzburkao duhove pismom.

Kolinda Grabar Kitarović

Piše: Ante Gugo

Ovo je bio do sad najbolji tjedan Kolinde Grabar – Kitarović. Milan Kujundžić je zbog svoje brzoplete retorike propustio kapitalizirati službeno predstavljanje, dok je Ivo Josipović uzburkao duhove pismom upućenim predsjedniku Sabora Josipu Leki. Umjesto razgovora o sadržaju inicijative aktualnog predsjednika javnost je raspravljala o razlozima i mogućoj pozadini tog poteza. Neobično za Josipovića i njegov tim, ali ovaj put je izostala dobra priprema terena, odnosno medijska najava i podsjećanje javnosti na sve što je tome prethodilo. Kolinda se koncem tjedna pojavila s potpuno drukčijom vanjštinom, ali i okružena drugim ljudima.

To je odmah ostavilo pozitivniji dojam u njezinoj kampanji. Kujundžić je u startu najavio da će voditi oštru retoriku koju je u jednom trenutku zaoštrio iznad granice koja je primjerena intelektualcu i sveučilišnom profesoru. Istog trena je platio visoku cijenu tog podilaženja radikalno desnim biračima. Umjesto da priča o svom programu, on je udarne termine na televiziji potrošio na objašnjavanja zašto je vrijeđao Josipovića. Naime, Josipović je brzo odgovorio. On očito ne želi da ta tema tako lako padne u zaborav.

Događaj koji je u političkom smislu obilježio protekli tjedan vezan je za pismo koje je aktualni predsjednik Repeublike Ivo Josipović uputio predsjedniku Sabora Josipu Leki, a u kojem od njega traži da Sabor raspravi o mogućim promjenama izbornog zakona. Oporba je to spremno dočekala vrlo kritički tvrdeći da je to Josipovićev predizborni trik. Kako je oporbeni HDZ do zadnjega tvrdoglavo ustrajao u protivljenju preferencijalnom glasovanju ili barem ideji da se do promjena u izbornom zakonodavstvu dolazi refrendumom, vladajući su uzvraćali da se tu radi o spašavanju političke časti.

Uglavnom, u Saboru se o svemu pričalo više nego o sadržaju Josipovićevog pisma. Tako do javnosti nije doprla ni činjenica da je Josipović o nečem sličnom pisao premijeru i predsjedniku Sabora još 2013., ali su ga oni tada ignorirali. Također je od javnosti ostala i skrivena tvrdnja predsjednika HDZ-a da njima nije problem preferencijalno glasovanje, ali jest smanjenje izbornog praga, te da inzistiraju na tome da se izmjenama izbornog zakona dadu veća prava dijaspori, odnosno da uvođenjem elektroničkog i dopisnog glasovanja treba biti promijenjena i odredba koja dijasporu fiksno ograničava na samo tri zastupnika.
Ovo jalovo prepucavanje pokušao je iskoristiti predsjednik Josipović pa je javnosti predstavio istraživanje koje je naručio za potrebe izrade prijedloga ustavnih promjena. Je li uhićenje Milana Bandića razlog zbog kojeg taj potez nije imao većeg odjeka u javnosti, teško je reći. Bio sam na tom predstavljanju i mogu reći da osim uvodne riječi samog Josipovića, te onoga što su rekli profesori Zakošek, Flego i donekle Puhovski, sve drugo je bolje prije zaboraviti nego zabilježiti.

Javna rasprava neke inicijative s ljudima poput Branka Caratana, Josipa Kregara, Branka Vukšića ili Dragana Zelića iz Gonga, uludo je potrošeno vrijeme. Caratanove i Zelićeve rasprave iz kojih se dade isčitati da bi uvođenje Građanskog odgoja u škole, odnosno da bi ustavno razdvajanje Crkve od države trebalo biti presudno za našu budućnost toliko su smiješne da je to nemoguće ozbiljno komentirati. Stoga sam sklon vjerovati da nije samo Bandićevo uhićenje razlog za slab odjek u javnosti ovog događaja. Ustavne promjene toliko su značajan politički događaj da sugovornike u javnoj raspravi treba puno pažljivije birati. Osobno smatram deplasiranom svaku raspravu o ustavnim promjenama u kojoj ne sudjeluje prof. Branko Smerdel.

Dojam u javnosti Josipović je donekle popravio lucidnim odgovorom Milanu Kujundžiću koji je aktualnom predsjedniku poručio da mu treba liječnički pregled. Josipović je Kujundžiću odgovorio da će mu doći na pregled kad on opet bude predsjednik, a Kujundžić liječnik u ambulanti. Da ni Josipović nije imun od neprimjerene retorike svjedoči i nastavak te izjave u kojoj je Josipović spomenuo i plavu kuvertu s očitom aluzijom na liječnike.

Zašto smatram važnim što je Josipović radio oko ustavnih promjena i ovo javno prepucavanje između njega i Kujundžića?

Zaoštravanje nekih političkih tema što zadnjih dana radi Josipović, nesumnjivo u svojoj pozadini ima neslužbeni početak predsjedničke kampanje. Međutim, radi se o postupcima nakon kojih neće biti povratka. Kad se jednom krene u ustavne promjene ili kad se jednom podrži preferencijalno glasovanje, onda povratka više nema. Sasvim su u pravu Josipovićevi oponenti kad tvrde da je Josipović proteklih pet godina prilično kalkulirao.

On očito nije želio ugroziti novi mandat time što bi se sukobio s Milanovićem. Sad kad je jasno da ga Milanović sa svojom Vladom više ne može ugroziti, predsjednik Republike je počeo stvari postavljati na svoje mjesto. Umjesto da nekakvu inicijativu upućuje onome tko stvarno vlada, a to je premijer Milanović, Josipović slijedi Ustav i predsjednika Sabora upućuje na to da on treba inicirati društvene promjene, a ne da čeka dok mu to predsjednik Vlade dopusti.

Josipović je ovim postupkom, barem se tako nadam, dao naslutiti da želi u Hrvatsku vratiti parlamentarni sustav Vladavine. U tekstu Ustava kojeg želi ponuditi javnosti tražit će ojačane ovlasti predsjednika Republike. Taj svoj postupak Josipović je nazvao uspostavljanjem Druge republike. Naziv i nije baš orginalan jer ga je prije otprilike godinu dana upotrjebio Milan Kujundžić.

Ako će Josipović u promjene našeg društvenog uređenja krenuti s ljudima koje sam vidio na predstavljanju njegove inicijative, onda bi mu to mogla biti najslabija karika u tom njegovom lancu inicijativa. Ovom društvu treba, kao što je i sam Josipović rekao, nacionalno jedinstvo i konsenzus oko bitnih društvenih pitanja. S ljudima koji su isključivi na svom lijevom političkom stajalištu, to se ne može.

Na isti način pokušavam procijeniti kako bi vladao Milan Kujundžić. Hoće li to biti predsjednikovanje ozbiljnog i racionalnog intelektualca ili će to biti mesićevska vladavina s desnom političkom podlogom? Nažalost, već prvog dana nakon službene objave kampanje  Kujundžić je dao izjavu koja je nekim promatračima dala povoda da ga opišu kao desničarskog Mesića. Kujundžić još ima vremena za popravni, ali mora biti vrlo oprezan. Takve pošalice mu ne mogu donijeti ništa. One koji se tome vesele on već ima uz sebe. Oni neodlučni mu zbog ovoga neće dati svoj glas. A Kujundžić, ako želi u drugi krug, mora nastaviti streloviti rast popularnosti.

Svoj pad popularnosti nastoji zaustaviti, a usuđujem se prognozirati da je u tome i uspjela Kolinda Grabar – Kitarović. Konačno je postala svjesna da netko u njezinom timu ne razmišlja o tome što nju može učiniti popularnijom kod birača, nego da joj planiraju stranačku kampanju, ali ne čak ni za parlamentarne, nego u najbolju ruku za lokalne izbore. U Zagrebu je prošlog tjedna održan skup žena Europske pučke stranke. Izuzmemo li Angelu Merkel, u Zagreb su došle najutjecajnije demokršćanke. U domaćim medijima to je prošlo skoro nezapaženo, a Kolinda tu priču nije skoro nikako iskoristila.

I sad se nameće pitanje kako je to onda Kolinda kapitalizirala? Konačno je shvatila da ima nesposobne suradnike. U Istri se pojavila puno ugodnije vanjštine, konačno neposredna i nasmijana, ali i bez pratnje vječno namrgođenog šefa svog izbornog stožera Mire Kovača. Predsjednička kandidatkinja HDZ-a je konačno napravila nešto što su mediji zapazili. Doduše i to prolazi u sjeni uhićenja Milana Bandića, što je tema koja će uskoro utihnuti, a promjene koje je napravila u svom timu Kolinda bi mogla kapitalizirati dugoročno.

Izvor: Politika Plus

Ostavite komentar

comments