Početna / Vijesti / U drugi krug Ivo Josipović mora ići protiv Kolinde i Milanovića

U drugi krug Ivo Josipović mora ići protiv Kolinde i Milanovića

Sinčić je najviše glasova dobio na području Istre, gdje je najmanje deložacija i blokiranih računa. Već ovaj podatak baca u vodu tezu..

Foto: ivojosipovicprh

Foto: ivojosipovicprh

Ne znam hoće li u drugom krugu Kolinda pobijediti Josipovića, ali Zoran Milanović sigurno bi mogao. Uz sramotno malu izlaznost, s obzirom na to da je ipak riječ o izborima za predsjednika države, rezultate ovih izbora u najvećoj mjeri obilježila je potvrđena bipolarnost domaće političke scene, s velikim udjelom onih koji su nezadovoljni jednim od dva postojeća bloka. Takvi su svoj glas dali Sinčiću. Kujundžićev rezultat potvrdio je da radikalnija desnica koja igra na nacionalne osjećaje u ovoj državi ne može osvojiti više od 7 % glasova.

Na izbore je izašlo samo 47 posto građana Republike Hrvatske. HDZ je odradio puno bolji posao na mobilizaciji birača, ali izjednačeni rezulatat između Kolinde Grabar-Kitarović i Ive Josipovića ne može se gledati samo u tom kontekstu. Rezultat od oko 38 % za Josipovića, odnosno 37 % za Kolindu sasvim se poklapa s onim o čemu već dugo govore razne ankete i istraživanja. Zbroj onoga što daju Milanović i Mirela Holy zajedno, uz ujedinjenje ostalih manjih stranaka ljevice, daje ono što je sad osvojio Josipović. Na drugoj strani, zbroj HDZ-a i njegovih partnera iz koalicije daje postotak koji je sad osvojila Kolinda. Prema istim istraživanjima, na domaćoj je političkoj sceni i oko 20 posto neopredjeljenih, odnosno neodlučnih. Ivan Sinčić osvojio je nešto manje od 17 % glasova, što se može uzeti kao vjerodostojna potvrda za tezu da postoji značajni dio glasačkog tijela koji traži treću opciju izvan dva postojeća politička bloka.

Najznačajnije pitanje drugog kruga izbora odnosi se na izlaznost onih koji su u prvom krugu dali glas za Sinčića. Nije nevažno ni kako će se ponašati Kujundžićevi glasači.

Sinčić je najviše glasova dobio na području Istre, gdje je najmanje deložacija i blokiranih računa. Već ovaj podatak baca u vodu tezu o tome kako je on zbog svog aktivizma dobio tako veliki broj glasova. Puno je lakše dokazati tezu da se postotak koji je on osvojio podudara s brojem onih koji traže novu političku ideju i opciju te koji su nezadovoljni time što se Hrvatska nalazi u raljama dva politička bloka u kojima taj dio biračkog tijela ne vidi značajnu razliku. Na temelju toga moguće je tvrditi da će konačnu pobjedu na predsjedničkim izborima odnijeti onaj tko uspije Sinčićeve glasače natjerati da ne ostanu sjediti kod kuće. Na prvi pogled čini se da bi to Josipoviću moglo lakše poći za rukom. Možda bi bilo tako kad na političkoj sceni ne bi bilo Zorana Milanovića. Uz problematičnog premijera, kad je Josipović u pitanju, vezana je i nužnost drastične promjene retorike.

Grijeh Ive Sanadera i grupice ljudi okupljene oko njega pokušati natovariti na leđa cijeloj jednoj stranci, pa čak i grupaciji stanovnika Hrvatske, već drugi put u manje od godinu dana pokazuje se kao sasvim promašena strategija. Nije to dalo rezultate na europarlamentarim izborima, a nije ni na ovim predsjedničkima. Inzistiranje na tome da je HDZ zločinačka organizacija izaziva upravo suprotni učinak. Nije to zato što je tako veliki broj građana Hrvatske spreman bježati od činjenica vezanih za ono što se zbivalo u vrijeme Sanadera, nego zato što građani vide i drugu stranu medalje o kojoj ne govore oni koji tvrde da je HDZ kriminalna organizacija. Milanović i njegovi ministri nisu ništa bolji. Više će novca otići na plaće partijskih uhljeba u sasvim nepotrebnim državnim agencijama osnovanim pod mandatom ove Vlade nego što su navodno opljačkalji Sanader i njegovi. Narodu je sasvim svejedno obavlja li se pljačka u skladu s nekom Vladinom odlukom ili protiv nje.

Ivo Josipović ima prilično neugodnu situaciju u vezi s time. Ako bi progovorio o tome koliko su novca u svoje džepove stavili Milanović i njegovi, ostao bi bez potpore dijela lijevog biračkog tijela. Ako o tome ne progovori, onda uopće ne bi smio progovarati o toj temi na razini kriminalnih radnji pojedinih stranaka ili političara. Puno suputnije bilo bi mu govoriti o sve prisutnijim socijalnim problemima. Ovako javno predlažem Ivi Josipoviću da javno progovori o svim odredbama Ovršnog zakona koje bi mogle biti u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske. U prvoj rečenici obraćanja naciji u izbornoj noći rekao je da je njegov moto pravda. Teško da to može lakše dokazati nego tako da kao neosporni pravni stručnjak progovori o tome kakve zakone Vlada donosi na štetu naroda i da pri tome za primjer uzme baš Ovršni zakon, akt koji je bio jednako nepravedan u vrijeme Vlade Sanadera i gospođe Kosor kao što je i danas. Doduše, prije malo manje od pola godine Orsat Miljenić još ga je malo više otuđio od Ustava, ali kad je netko mrtav, onda mrtviji ne može biti, pa je tako i s nepravdom Ovršnog zakona. Sasvim je svejedno je li protuustavan po jednoj ili sto i jednoj odredbi. On je jednostavno neustavan, nesocijalan, nepravedan, on je oličenje svega što bi predsjednik kojem je stalo do naroda morao osuditi i označiti kao reper svoje borbe za pravednost. Sinčićevi glasovi upozoravaju na to. Četvrtina stanovnika Hrvatske koja trpi posljedice masovne blokade računa upozorava na to. Tko želi biti pobjednik drugog kruga, morat će progovoriti o tome.

Kolinda Grabar-Kitarović po ovom je pitanju u zahvalnijoj poziciji. Ona može kritizirati Vladu baš koliko želi i to joj neće donijeti nimalo štete. Može joj donijeti samo nove postotke. Doduše, ako želi pobjedu, Kolinda mora također malo promijeniti svoje retoriku, ali mora obaviti i hitne promjene u svom stožeru. Budući da joj dosad to nisu savjetovali, Kolinda mora sama shvatiti da treba prestati braniti Vladu Ive Sanadera i isticati svoj ponos što je bila dio te ekipe. Sanader ipak izaziva negativne emocije u hrvatskoj javnosti. Kolindi bi bilo puno uputnije da podsjeti kako je ona jedna od prvih dužnosnica te Vlade koju je Sanader maknuo i da baš na tome poentira. Ima još dosta detalja na kojima bi ona mogla profitirati, ali najprije treba stvoriti pretpostavke za to. Jedna je od njih malo bolji i svježiji tim suradnika.

Od jednog visokog dužnosnika HDZ-a sam čuo da se ne mijenja tim koji pobjeđuje. Kolinda nije pobijedila u prvom krugu i o tome u najvećoj hrvatskoj stranci moraju voditi računa. Josipović je u vodstvu, a svi pokazatelji upućuju na to da bi veći dio Sinčićevih glasača mogao podržati Josipovića, ako ih on uspije nekako motivirati da izađu na izbore.

Ni Kolinda nije bez šanse da privuče dio Sinčićevih simpatizera. Ako njezini daljnji nastupi budu kao govor u izbornoj noći, rekao bih čak i da je ona u prednosti. Ona, naime, nema svog Milanovića. Njezin stranački šef Karamarko također je održao odličan govor. Za razliku od njega, Milanović je opet vrijeđao zdravi razum hrvatskih građana. U tome mu je zdušno pomagao i njegov prvi suradnik Branko Grčić. Koliko god to možda zvučalo kao anegdota, ali Josipović najveću šansu za pobjedu ima ako Milanović i njegovi suradnici idućih 15 dana odu na skijanje i budu nedostupni domaćim medijima. Premijer je stajao pred kamerama i ne trepnuvši tvrdio kako on zna da je rad njegove Vlade teret aktualnom predsjedniku, ali da su oni najbolji koji mogu biti, samo što narod to ne kuži. Milanoviću jedno treba priznati: majstor je diplomacije. Tako lijepo vlastitim građanima reći da su svi kompletni idioti, a ne izgovoriti tu ružnu i uvredljivu riječ, to može samo vrhunski retoričar. Ipak, za Josipovića bi bilo najbolje da taj retoričar sad i zašuti. Neka mu plati skijanje negdje visoko u Alpama gdje nema ni signala za mobitel.

Može li Kolinda preko 38 %, za HDZ nije samo pitanje mogućnosti da Hrvatska dobije prvu poredsjednicu. Za njih je to pitanje puno važnije u kontekstu predstojećih parlamentarnih izbora. Ako žele dokazati da može, morat će smisliti još nešto osim stranačke stege i dobre motivacije svojih birača da izađu na birališta. Treba im još barem polovina neodlučnih. Za HDZ nije problem što se u toj stranci ne mogu usuglasiti osvajaju li se neodlučni birači stavom da Tito jest ili nije zločinac. Njihov je problem što još nisu shvatili da postoje teme koje su sasvim nevažne za činjenicu da veliki broj roditelja ove godine nije svojoj djeci ništa mogao staviti pod bor.

Za Josipovića i Kolindu u drugom izbornom krugu moglo bi biti presudno shvaćanje da teme, ali i ljudi iz prošlosti malo znače za Hrvatsku. Sinčić i Kujundžić to su im najbolje pokazali. Blokade računa puno su važniji problem od povijesne blokade između ustaša i partizana.

Autor: Ante Gugo

Izvor: politikaplus.com

Ostavite komentar

comments