Početna / Vijesti / U gori raste Vilibor

U gori raste Vilibor

Na Sinčićeve sumnje neće reagirati niti USKOK, niti policija, niti DORH, barem dok njihov autor uistinu ne postane predsjednikom Republike Hrvatske. I dok se sam ne uvjeri dokle mu sežu ovlasti i koliko svoje želje može provesti u djelo.

Foto: vilizapredsjednika

Foto: vilizapredsjednika

Stvarni vlasnici 49 posto Ine su Ante Vlahović, Ivica Todorić, Franjo Luković, Nikica Valentić i Franjo Gregurić, otkrio je prema ranijoj najavi u javnom sučeljavanju predsjedničkih kandidata Ivan Vilibor Sinčić.

O tome ga za sada nitko nije ništa priupitao, ni njegovi protukandidati, ni oni koje je prozvao, ni novinari, ni »institucije sistema« kojima već tradicionalno poručujemo neka rade svoj posao. Zašto? Na prvu mlađahni pretendent na Pantovčak lupeta gluposti. Barem su ga zbog toga trebali poklopiti aktualni predsjednik Josipović koji bi nakon pet godina na čelu države tako nešto trebao znati. Ili pak Kolinda Grabar-Kitarović kojoj bi tako nešto mogli prišapnuti njezini stranački šefovi Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Mogao je Sinčića prekoriti i Milan Kujundžić, kojeg je prema anketama ovaj pretekao, ako već ne i za tako nešto uvijek drčni voditelj Mislav Bago.

Možda ipak, bez obzira na to koliko Vilibor izgledao kao zelen bor ove kampanje, biračima tvrdnja da je Mol tek paravan, a stvarni gospodari Ine spomenuti bogati Hrvati sa skrbničkim računima, ne zvuči nimalo nevjerojatno. Uostalom, to u nas ne bi bilo ništa nova kada je po srijedi četvrtstoljetna tranzicijska pretvorba vlasništva u kojoj su transparentni primjeri izuzeci od koruptivnog i kriminalnog pravila. Ni s ortačkim ugovorima nikada nismo raščistili i do kraja ih istražili, čak i kada su se ticali ovladavanjem za slobodno društvo tako bitne komponente kao što su mediji i njihova nezavisnost.

Zašto bi onda Ina bila nekome čuđenje kada, primjerice, ne znamo ni kako ni zašto je prodana Pliva, odnosno je li i koliko omiljeni tajkun Franje Tuđmana, Miroslav Kutle, još uvijek suvlasnik najvećih hrvatskih sredstava priopćavanja? Osim toga, imena koja Sinčić navodi nisu nikakvo iznenađenje, jer nije mali broj onih koji misle da su baš Franjo Luković, Ivica Todorić i Ante Vlahović stvarni vlasnici Hrvatske i gospodari naših sudbina. Plus još pokoji bankar, tajkun ili s biznisom povezani političar visokog ranga koji predvode listu 200 obitelji kojima je izručena Hrvatska.

Zato Sinčićeva tvrdnja i nije toliko šokantna, kao šutnja koja je ostavila njegovo pitanje visjeti u zraku. Jer, sljedeće logično potpitanje mladom izazivaču je trebalo biti: »Tvrdite li to vi da je novac koji je Zsolt Hernady dao Sanaderu za Inu u stvari mitarina spomenute petorice Hrvata? I bi li onda i njima trebalo suditi, a ne samo Mađaru, pogotovo jer su za razliku od njega dostupni hrvatskom pravosuđu?«.

Ovako nikada nećemo saznati bi li se predsjednički kandidat Ivan Vilibor Sinčić na to zagrcnuo, zamucnuo, zacrvenio ili tek promrmljao kako su »borba protiv tajkuna, borba protiv bankara i nova vanjska politika« tri temeljne točke njegovog programa. Bit će zanimljivo vidjeti i hoće li prozvani tužiti prenositelje teških optužbi na njihov račun, baš kao što je to svojedobno učinio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i dobio spor te odštetu od 50 tisuća kuna od RTL-a koji je prenio riječi premijera Milanovića o korupciji.

Jedino je izvjesno da na Sinčićeve sumnje neće reagirati niti USKOK, niti policija, niti DORH, barem dok njihov autor uistinu ne postane predsjednikom Republike Hrvatske. I dok se sam ne uvjeri dokle mu sežu ovlasti i koliko svoje želje može provesti u djelo.

Možda nam onda u sljedećoj kampanji za pet godina ne otkrije samo stvarne vlasnike Ine, već i umrežene ortake Lijepe Naše. U kojoj za sada jedino raste zelen bor.

Autor: Branko Mijić

Izvor: novilist.hr

Ostavite komentar

comments