Početna / Vijesti / Vidošević privatno – cijeli život ljubio je samo Inu

Vidošević privatno – cijeli život ljubio je samo Inu

nadanmotorNekoliko golobradih splitskih mladića, gimnazijalaca, među kojima je bio Nadan Vidošević, u studenome je 1977. godine, kada je snijeg prekrio grad pod Marjanom, pošlo u avanturu osvajanja snijegom zametenog najvišeg vrha Mosora.

Htjeli su pod čizmama osjetiti dubok snijeg, okrutnost Splitu najbliže planine i iskušati sposobnosti snalaženja u uvjetima u kakvim dotad nikad nisu bili. Puni sebe i vjere u svoje fizičke sposobnosti, mislili su da će taj zimski izlet na Mosor za njih biti malen zalogaj i da će do najvišeg vrha i planinskog doma doći u tili čas.

Dvadeset je sedam godina braka iza Nadana i njegove Ine. Upoznali su se u splitskoj gimnaziji gdje su išli u isti razred, a počeli su hodati tek pred maturu. Njihov prvi “sudar” zaista je bio romantičan i neobičan. Nadan je sa svojim “spačekom” pošao na vaterpolski trening, a Ina prijateljici. Sreli su se na ulici blizu starog Hajdukova placa i …? – Ja nisam otišao na trening, a ona prijateljici. Završili smo na Marjanu. I tako je počela naša ljubavna priča – kaže Nadan prisjećajući se romantične proslave Inina rođendana u njegovu “spačeku”: – Došao sam po nju u njezinu ulicu, a na zadnjem sjedalu sam pripremio tortu sa svjećicama. Tek kada smo došli na “sigurno” mjesto, prešli smo na zadnje sjedalo moga auta i tamo zajedno ugasili sve svijeće na torti – kaže Nadan. Obitelj Vidošević je živjela u Splitu, a u metropolu su se preselili 1995. godine, kad je Nadan postao ministar, pa se Ante rodio kao Zagrepčanin.

Međutim, kamenjar prekriven dubokim snijegom već na pola prevaljenog puta pokazao im je zube i izlet pretvorio u agoniju. Jedan je od tih nekoliko golobradih planinara prije nego što su dospjeli do najnižeg vrha Mosora uganuo nogu. Ta im nevolja nije bila dovoljna opomena da se vrate u podnožje, nego su odlučili da će ozlijeđenog prijatelja nositi na leđima preko planine do Dugopolja.

Upali u gašeno vapno

S Mosora su sišli u mrklu noć, umorni i promrzli zakucali na vrata prve kuće na koju su naišli, nadajući se da će im nepoznati domaćini pružiti gostoprimstvo, dopustiti da se malo odmore i okrijepe toplim napitkom prije povratka u Split. Nisu pogriješili u procjeni gostoljubivosti Kotlanica, koja ih je stajala prvog mladenačkog pijanstva i još niza nevolja koje im je ono prouzročilo do povrtaka slatkom i toplom domu.

– Ljudi su nas srdačno primili u kuću, ponudili nam jelo, a poslije toga nazdravili su nam crnim vinom iz bukare. Svaki gutljaj tog vina grijao nam je tijelo, pa smo od te miline zaboravili da u ispijanju trebamo imati granice.

Crno vino udarilo nam je u glavu, a put od sela u Dugopolju do ceste koja vodi za Split, gdje smo trebali sačekati autobus, po mrkloj zimskoj noći bio je dulji od uspona na Mosor. Upadali smo iz vrtače u vrtaču, a vrhunac je bio kada smo pred sobom ugledali bazen pun snijega.

Zaletili smo se u njega i ne sluteći kakvo će nas iznenađenje dočekati. Upali smo svi u njega i ne znajući da nismo u snijegu, nego u bazenu punom gašenog vapna. Bili smo bijeli od glave do pete, odjeća i kosa natopljeni vapnom. Takvi smo i još malo pod gasom došli našim kućama u Split – ispričao nam je svoju prvu pustolovinu Nadan Vidošević, predsjednik HGK-a i novi predsjednički kandidat.

Pao na polugodištu

Gotovo u roku završen ekonomski fakultet i njegova besprijekorna poslovna biografija, svakome tko ne poznaje Nadana odaje dojam da je on u osnovnoj i srednjoj školi bio uzoran učenik koji je u dnevnik nizao samo petice i pohvale.

Međutim, i sam Nadan Vidošević kaže da je još kao osmoškolac osjetio što znači na polugodištu propasti i u srednjoj školi dobiti ukor pred isključenje.

– Sjećam se da sam pao na polugodištu petog razreda. Ne sjećam se iz čega sam imao jedinicu, ali dobro se sjećam da sam na kraju polugodišta kada sam kući donio đačku knjižicu trčao oko stola ispred oca.

Cijele zimske školske praznike išao sam rano spavati, prije nego što se otac uvečer vraćao s posla, kako ne bih dobio po repu. Otac se držao običaja da djecu dok spavaju i dok su u postelji ne treba izvlačiti i tući. No, to mi je bila opomena da se uozbiljim i nakraju ipak razred završim s odličnim uspjehom – prisjeća se Vidošević svoga prvog školskog mangupluka u koji je zapao zbog razigranog društva.

– Tada sam imao “odlično” društvo. Klapa me vodila svugdje osim u školu. I to je dobro bilo, nije mi žao zbog toga. Izvukao sam pouku iz toga. Sedmi i osmi razred završio sam s odličnim uspjehom tako da sam se bez problema upisao u gimnaziju – opisuje svoj prvi školski posrtaj Nadan.

Prošle je godine predsjednički kandidat Vidošević imao u Splitu proslavu 30. godišnjice mature. Na njoj su se okupili gotovo svi iz njegove generacije, a u klupi do njega bila je i njegova supruga Ina koja je s njim zajedno pohađala gimnaziju.

Umirovljeni profesori, koji su mu prije tri desetljeća predavali u gimnaziji, iskoristili su godišnjicu mature da ga podsjete na gimnazijske nestašluke. Onaj najveći, kada je glumio ravnatelja škole, nitko nije zaboravio.

Ukor pred isključenje

– Ravnatelj gimnazije trebao je svim učenicima potpisati potvrde kojim su učenici dobivali besplatni prijevoz. Ne znam zbog čega je to odugovlačio i postojala je realna šansa da zbog nepotpisanih potvrda učenici taj mjesec ne dobiju besplatan prijevoz. Odglumio sam ravnatelja i umjesto njega potpisao sve potvrde, kolege i ja smo dobili besplatan školski prijevoz.

Međutim, brzo se otkrilo što sam uradio, prijetilo mi je isključenje iz škole, ali uslijedio je oprost i ja sam se “popravio” – kroza smijeh se prisjeća svoje najveće školske gluposti Nadan.

Izvor: vecernji.hr

Ostavite komentar

comments